Predviđa se da će kroz sljedećih deset godina milenijalci sačinjavati preko 75% radno aktivne populacije. Kakav je vaš stav o tome? Gotovo pa i nema kompanije koja se u posljednje vrijeme nije susrela s tim izazovom – rukovođenjem “famoznim” milenijalcima. One tvrtke koje misle da ih se taj fenomen ne dotiče lako bi se mogle naći u velikoj zabludi.

Generalizirati o ljudima je gotovo pa uvijek pogrešno, međutim neupitna je činjenica da milenijalci (dakle, pojedinci rođeni između 1980. i 1996. godine) poslovni svijet zaista vide na drugačiji način – barem za razliku od svojih starijih kolega. Drugačije se odnose prema autoritetu, i neke druge stvari su im važne na radnom mjestu. Ali to nije nužno ništa loše. To samo znači da treba malčice prilagoditi svoj pristup da bismo iz njih izvukli maksimum, i u krajnjoj liniji imali radni tim koji je zaista funkcionalan.

Nažalost, velik broj menadžera i dalje ima negativnu percepciju i dosta ograničavajućih uvjerenja kada se priča o milenijalcima. Misle da su razmaženi, lijeni, i da žele “kruha bez motike”. Međutim, kada bi im se barem malo približili i popričali s njima, a pogotovo kada bi imali priliku surađivati s njima na dnevnoj bazi, vidjeli bi da su milenijalci u pravilu ambiciozne osobe koje vole raditi, a poslovanju zaista mogu puno doprinijeti svojim originalnim idejama koje u nekim poduzećima nažalost često budu ignorirane – pa neće valjda neki “malac” nešto predlagati?

Što je potrebno milenijalcima da bi uspješno funkcionirali na radnom mjestu? Komponenti je puno, od kojih ću nabrojati pet najvažnijih.

 

1. Okruženje koje potiče učenje i napredovanje

Ima li vaša kompanija L&D (engl. learning and development) odjel? Milenijalci su odrasli u on demand razdoblju – svakodnevici u kojoj je sve dostupno unutar nekoliko poteza ili klikova mišem. Brzo se vide rezultati rada, a još brže dobiva neka vrsta ugode odrađenim poslom. Zbog toga milenijalci imaju puno izraženiju želju za napredovanjem nego neke druge generacije. Da, istina, među njima ćete pronaći i neke koji će već nakon tri mjeseca htjeti menadžerski ugovor. Međutim, samo zato što netko ima objektivno malo godina (barem po nečijim standardima) ne znači da ne bi bio dobar menadžer, da nije spreman preuzeti odgovornost koja dolazi s tom pozicijom, ili da nema rukovoditeljskog potencijala u sebi.

Na menadžerima je da prepoznaju potrebe milenijalaca i stvore okruženje koje će im omogućiti razvoj njihovih vještina. U protivnom im posao može brzo postati dosadan, nakon čega će vrlo vjerojatno otići iz kompanije. Da, statistika je tu neumoljiva: istraživanja pokazuju da milenijalci posao mijenjaju u prosjeku svake dvije godine. Oni žele raznolikost, baš kao da su na švedskom stolu karijera: kao da žele isprobati različite poslove i funkcioniranje u različitim radnim okolinama, da bi vidjeli što im najviše odgovara i u kojem smjeru bi bilo najidealnije dalje graditi svoju karijeru.

Oni trebaju osjetiti da su prihvaćeni i da se njihov trud i rad uvažava – to je suština svega.

 

2. Work-life balance

Milenijalci ravnotežu između privatnog i poslovnog cijene više nego ijedna druga generacija, unatoč tome što čitavi poslovni svijet više-manje ide prema kulturi prekovremenog rada, te je slučajeva burnouta danas više no ikad prije. Milenijalcima posao jest važan, međutim nije im jedina stvar u životu – oni žele fleksibilno radno vrijeme, imaju puno hobija, te se žele razvijati u više različitih smjerova.

Sami žele kreirati svoje radno vrijeme i dinamiku svog posla, zbog čega im je fleksibilnost rada općenito vrlo važna. Ako osjete da su robovi sustava koji će im zamjerati što su umjesto u 9 sati s radom krenuli u 9:05, mala je vjerojatnost da će u takvom sustavu i ostati.

 

3. Novac kao ne-primarni izvor motivacije

Ne kažem da milenijalcima novac nije važan. Na kraju krajeva, on nam svima pomaže da pokrijemo troškove i da od njega (više-manje) normalno živimo. Ali milenijalci, za razliku možda od nekih svojih starijih kolega, nisu toliko motivirani novcem. Njima je važnije da na radnom mjestu imaju zadovoljene neke druge stvari, jer će upravo one imati puno intenzivniji utjecaj na njihovu motivaciju nego što su financijski benefiti. A to su posao koji za sobom nosi osjećaj smisla, kreativni i dinamični projekti, te stimulativna okolina koja omogućuje brz profesionalni rast i napredak. I naravno, redovit feedback.

Povratne informacije potrebne su im više no ijednoj drugoj generaciji. Rukovoditelji koji nisu spremni na aktivno i redovito davanje feedbacka svojim djelatnicima mogli bi se naći “u neobranom grožđu” ako u skoroj budućnosti u svom timu budu zapošljavali milenijalce. Oni su prva generacija koja u poslovnom svijetu proaktivno traži feedback. Njima su te informacije vrlo vrijedne – ponekad im je dovoljan jedan uvid da se u njihovim glavama dogodi “klik” – nakon čega napredak može biti neizbježan!

 

4. Nadređeni kao mentori, a ne kao (strogi) šefovi

Kao i svima, tako je i milenijalcima potrebna neka figura koja će im predstavljati autoritet. Međutim, odnositi se prema njima onako “klasično šefovski” kao što se često radilo sve do nedavno, te im delegirati radne zadatke očekujući da će ih oni bespogovorno izvršiti – može se pokazati kontraproduktivnim. Milenijalci u pravilu nemaju problem s autoritetom, ali samo ako postoji konkretan razlog i pokriće za tu poziciju.

Njima je potreban mentoring, a ne strogo, jednosmjerno delegiranje posla. To znači da treba aktivno raditi s njima, ponekad im čak omogućavati i da pogriješe, jer će iz toga puno naučiti. Najbolja bi bila kombinacija davanja konkretnih, stručnih savjeta, a opet s druge strane puštanja da neke poslove odrade sami, po svom nahođenju. I da, točan balans između toga dvoje ponekad nije jednostavno postići.

 

5. Organizacijska kultura

Znate li što je organizacijska kultura? U najkraćim crtama, ona odgovara na pitanje tko smo mi kao firma, zbog čega radimo tako kako radimo, i po čemu smo posebni na tržištu. Kultura je spoj svega onoga što neku tvrtku čini jedinstvenom, baš takvom kakva ona jest. Najčešće su to vrijednosti koje ona propagira, običaji i rituali koje njeguje, te nepisana pravila (ponašanja) za koja se očekuje da budu usvojena od svih zaposlenika. Milenijalcima je organizacijska kultura jako važna. Oni žele imati osjećaj da pripadaju kolektivu koji radi za neki viši cilj, pomaže društvu, te daje jedinstven doprinos okolini.

Na organizacijskoj kulturi treba konstantno raditi. Najgore je ako smo nekonzistentni, odnosno kada se na van prezentiramo na jedan način, a situacija iznutra je totalno drugačija. Ako milenijalci osjete da se njihov vlastiti sustav vrijednosti ne poklapa s vrijednostima koje njeguje kompanija u koju su došli raditi, vrlo brzo postaju razočarani i mogu je čak i napustiti – unatoč svim beneficijama radnog mjesta na kojem se nalaze. Zapravo im je važnije da kompanija vjeruje u iste (ili barem slične) stvari i ima iste ciljeve kao i oni, nego što će dobiti tisuću ili dvije kuna veću plaću.

 

Milenijalci su danas ljudi od kojih neki već imaju menadžerskog iskustva, vode druge ljude, ili imaju svoje firme koje uspješno razvijaju. To nisu djeca niti mladci koji su “friško” izašli s fakulteta te nemaju dana radnog staža. Naprotiv, neki od njih su “odgulili” i više od deset godina radnog iskustva, što nije malo. Vrijeme je da ih počnemo gledati drugim očima.

Pozdrav od milenijalca!

Kolumna za InStore magazin

 

 

Prvi saznajte kada objavimo nešto novo – prijavite se na naš newsletter!

         
     

Za pretplatu molimo potvrdite da niste robot:

Image designed by Freepik