Najveći izazovi za srednja, mala i mikro poduzeća, a takvih je najviše u Hrvatskoj, su globalizacija, brzi razvoj tehnologije, nesigurnost, ne samo na tržištu već i u zakonskoj regulativi te upravljanje rizikom i spremnost na promjene. Umjesto navike da se skače s jednog problema na drugi i da se gasi vatra koja gori u tom trenutku, za dugoročan poslovan uspjeh važnije je usvajanje identifikacije rizika i traženje načina kako ga eliminirati, kao i svih posljedica koje s tim dolaze, izjavila je za poslovniFM Anita Lukenda Mlinac, vlasnica Consulting plusa za poslovno savjetovanje, s 20-godišnjim iskustvom na vodećim pozicijama odgovornim za financije, računovodstvo, ljudske potencijale i pravne poslove.
U razgovoru u prvoj emisiji Mislište, koju uređuje i vodi Sandro Kraljević, Lukenda Mlinac ocijenila je da nikad nije bilo lakše pokrenuti posao, ali ostati u poslu mnogo je složenije. Mnogi misle da se može kupiti domene i početi poslovanje na internetu, i već ste u poslu, no mnogo je truda potrebno za konkurentnost na tržištu i brending.
„Naravno, tu je i novac zaduživanje i upravljanje resursima, jer ako niste spremni naučiti neke osnovne kategorije bitne za kvalitetno upravljanje novcem ili nemate nekoga tko vas u tom segmentu dovoljno savjetuje, onda potencijalno možete doći u rizik, ako ne odmah u početku, onda u naknadnom procesu razvoja poduzeća. Posebno zato što novoosnovana mala poduzeća imaju limitirani budžet i nemaju taj luksuz da propuste neke stvari na koje su trebali obratiti pozornost na početku, istaknula je Lukenda Mlinac“. Dodala je kako je zapravo jednostavno osnovati firmu, no da tu prestaje priča o jednostavnosti.
„Sve kasnije radnje na održavanju, pozicioniranju, samom radu postaju konkretne i ljudi koji nisu na vrijeme razmišljali na koji način postaviti svoje poslovanje, što očekuju i kako se ograditi od potencijalnih rizika, u tom trenutku dođu u probleme“, smatra Lukenda Mlinac.
Na upit o upravljanju troškovima, odgovara kako je iznenađujuće koliko malo ljudi na pravilan način obraća pozornost na tu temu. Da bi se troškovima moglo upravljati treba znati koji su, treba ih prikupiti, klasificirati, evidentirati, znati ih analizirati… Boreći se za pokrića operativnih troškova i poslovanja, ljudi počesto nemaju vremena baviti se time i razmišljati na toj široj razini.
Osvrćući se na primjere iz rada, Lukenda Mlinac odgovorila je pričom o vlasniku pet poduzeća, profiliranom čovjeku s velikim iskustvom, koji se dokazao sebi i drugima.
„Došao je k meni jer, kako je rekao, ‘jednostavno ne znam gdje mi curi lova’. Nažalost, mnogo je direktora i vlasnika poduzeća koji se okrenu savjetovanjima ili traže neke dodatne usluge stručnjaka tek kad određeni problemi budu vidljivi, a ne onda kad bi se potencijalni problemi ili neka upitna likvidnost mogli spriječiti odnosno u nekom trenutku koji je bolji za poslovanja.
Pokušavajući razviti posao, pozicionirati se, ostvariti prihode, dobit, oni jednostavno zaborave razmišljati o pitanjima koja su bitna za pravilno postavljanje strateških ciljeva. Bitni su odgovori na pitanja što se želi postići, kako i kada dostići zadani cilj i što ako rezultat nije onakav kakvim smo ga očekivali. Ima, dakako i konkretnijih pitanja, čim se malo dublje razmišlja u kojem smjeru dalje, što je dovelo do pada prihoda, povećanja troškova, nenaplaćenih potraživanja, sporog obrta zaliha, porasta zaduženosti i upitne likvidnosti. To je cijeli niz pitanja koja su do trenutka u kojem razgovarate s ljudima iz određenog poslovanja vrlo uobičajena, ali i vrlo složena da bi se riješila, kad problem već postoji“, pojasnila je svoju ulogu Lukenda Mlinac.
Svaki je trošak opravdan, prisnažila je, ako su koristi koje donosi veće od vrijednosti resursa koji se žrtvuju u tom trenutku.
„No, nužno je kreirati procedure koje će vam pomoći u racionalizaciji tih troškova. Sam pojam organizacijske strukture vrlo je širok, on objedinjuje ne samo interne procese i procedure nego cjelokupnu organizacijsku kulturu, klimu jednog poduzeća. Često se u praksi događa, da poduzeća, obraćajući pozornost da prežive iz dana u dan, da razviju svoj posao i narastu, u nekom trenutku prebrzo narastu te spoznaju da su zapostavili razvoj interne infrastrukture koja prati taj razvoj prihoda i dobiti zaposlenika, pa se vraćaju na početak pokušavajući implementirati procese i procedure koje će sadržavati dovoljne interne kontrole da bi se osigurao neometan i transparentan protok informacija koje su bitne za donošenje poslovnih odluka i strategija“, ističe Lukenda Mlinac.
Kontroling sam po sebi može utjecati na povećanje motiviranosti i zadovoljstva zaposlenika. Jesu li poduzetnici svjesni moći brojeva, koje se sve informacije kriju u kontrolingu?
„Kad je u pitanju brojka, kao pojam u poslovnom smislu, analiza financijskih izvještaja elementarni je preduvjet za donošenje kvalitetnih poslovnih odluka. Poduzetnici, pokušavajući se baviti svojim poslom u početnim fazama ili kad su još mali ili srednji, oslanjaju se na podatke i informacije koje dobivaju iz internih odjela računovodstva ili knjigovodstvenih servisa. Međutim, to nije dostatno za strateške odluke na temelju analize brojki, upozorenja na potencijalne rizike poslovanja, strukture bilance, pozornost i na controling zalihama, likvidnost, analize prodaje, te neke pokazatelje profitabilnosti i rentabilnosti“, odgovara Lukenda Mlinac.
Na tvrdnju voditelja kako mali poduzetnici teško mogu sami procijeniti taj trenutak, odgovara da je vrijeme za promjene upravo u trenucima prije nego što dođe do tih situacija, odnosno u situaciji kada se ne ostvaruju rezultati kakve se očekivalo i kad to nije na razini onoga što je prvobitno zamišljeno.
„Moram reći da se svijest o potrebi za promjenama, financijskim direktorima, dodatnom potražnjom za savjetnicima, polako se mijenja, a tomu u prilog govore javna dobra iskustva“, ističe Lukenda Mlinac.
Jučerašnja odabrana poslovna strategija možda neće funkcionirati danas, čak može biti pogubna za sutrašnje poslovanje. Možete li nam reći kako u doba stalnih promjena biti u toku?
„Pristup rješavanju problema je ono što izdvaja poslovni rast i profitabilnost, odnosno one koji dugoročno ostaju na tržištu. Neovisno o malim ili većim poduzećima, ili onima koji su novoosnovani ili dugo postoje na tržištu, te najčešće probleme s kojima se susreću poduzeća danas u svom svakodnevnom poslovanju daju se svrstati u nekoliko karakterističnih kategorija koje su jedinstvene svima“, pojašnjava Lukenda Mlinac.
Koje su to kategorije?
„Među ostalim izazovima riječ je i o pronalaženju i zadržavanju kvalitetnih zaposlenika, stremeći da od svojih zaposlenika napravimo zagovaratelje, a ne kritičare. U malim i srednjim poduzećima je i nedovoljno dobra organizacijska kultura, ako uzmemo u obzir da organizacijska kultura predstavlja cijeli niz određenih pravila, procedura, kategorija koja dominiraju jednim poduzećem i koja se kao takva reflektiraju i na organizacijsku klimu“, odgovara.
Što bi preporučili poduzetnicima, što mogu napraviti, a da poboljšaju svoju organizacijsku kulturu?
„Za početak, da budu svjesni kakva je organizacijska kultura u njihovom poduzeću i da imaju želju da ako dobiju spoznaje koje su im potrebne, budu dovoljno spremni da idu u promjenu. Svi imaju dojam organizacijske kulture koju vide svojim očima, ali da bi zaista znali što se događa u vašem poduzeću, tu je potrebna dubinska analiza organizacijske kulture. Potreban je razgovor i s upravom i s višim menadžmentom, sa svim zaposlenicima, i kroz taj razgovor, ne samo da svatko ima priliku izraziti stav i mišljenje o načinu rada jednog sustava, nego to je i odlična prilika da se odmah uoče i propusti u radu, da se dâ prostor za unapređenje internih procedura i procesa koji su, sasvim sigurno, vjerujte mi, prostor gdje najviše curi lova.
Svi putevi vode do toga da se svi problemi jednog poduzeća ujedno i rješavaju u tom poduzeću, to vam je začarani krug u koje, ako si date dovoljno vremena da saznate pravu prirodu poduzeća u kojem radite, onda možete biti iznenađeni dobivenim rezultatima, ali dovoljno hrabri da napravite promjenu koja će se u kratkom ili dužem roku reflektirati na rezultate na način da ćete biti zadovoljni“, pojašnjava Lukenda Mlinac.
Neki upravo razmišljaju krenuti u poduzetničke vode, što bi im savjetovali na što valja obratiti pozornost?
„Osim sveg navedenog savjetovala bih svakom da se jako dobro informira, ne samo na portalima koji nude informacije o elementarnim podacima, troškovima, na koji način se prijavljuje, što se može očekivati, koliki su godišnji troškovi, na koji način se prijaviti, kako se pozicionirati i sve to skupa. Mnogo važnije od toga jest – mi smo takvi kakvi jesmo – popiti dovoljno kava i skupiti iskustva ljudi koji već jesu u određenoj branši i imaju iskustva i imaju neki koristan savjet. Meni osobno ti su kanali bili od presudne važnosti da odlučim u kojem smjeru dalje i na njima sam zahvalna i ponosna.
I dandanas uspješno vodim svoj obrt već sedam godina i da, mnogi bi rekli ‘joj zašto obrt, a ne firma’. To svako malo čujem, čak je i prilikom otvaranja obrta bilo – nemojte. Meni je u tom trenutku obrt bio druga djelatnost i kao takav financijski dovoljno isplativ da ostane u formi u kojoj jest. Razmišljala sam da li da idem na d. o. o ili obrt, i još uvijek moć mojih brojki pokazuje da je ovo dovoljno dobro. Moj financijski izvještaj kaže da tako treba i dalje ostati“, zaključila je Lukenda Mlinac u razgovoru za poslovniFM.
Preuzeto s Poslovnog FM
Preslušajte i ostale emisije: