U petak si mu rekao da od ponedjeljka vodi odjel. U ponedjeljak je došao, sjeo za isti stol i nastavio raditi isti posao, samo je sada i odgovoran za još šestero ljudi.
Nitko mu nije rekao što se promijenilo. Pretpostavilo se da zna, jer je u firmi sedam godina.
Zašto se to pretpostavlja
Zato što doista zna sve ono što se lako vidi. Zna proizvod, kupce, ljude, tko kome što duguje i gdje stoje ključevi. Kad novi čovjek dođe izvana, ta praznina je očita, pa se organizira uhodavanje. Kod svog čovjeka praznine nema, pa se čini da nema ni potrebe.
Ali posao koji je dobio nema veze s onim koji je radio. Dosad je bio odgovoran za svoj rezultat, sada je odgovoran za tuđi. To su dvije različite vještine i nijedna se ne uči gledanjem. Kao razlika između vožnje i vožnje s prikolicom: isti auto i isti put, samo sada svaki zavoj moraš uzeti šire i računati na nešto što se vuče za tobom.
Što je za njega novo, a nije bilo prije
Prvo, mora tražiti nešto od ljudi s kojima je do jučer pio kavu. To je najteži dio i o njemu nitko ne razgovara. Drugo, mora podnijeti da netko radi sporije i lošije od njega, a ne uskočiti; njemu je brže napraviti sam, i upravo će to raditi ako mu se ne kaže drugačije.
Treće, mora prenijeti odluku koju sam nije donio i s kojom se možda ne slaže.
To je vještina koja se ne pojavljuje ni u jednom opisu posla, a bez nje se voditelj brzo pretvori u glasnogovornika nezadovoljstva.
Tko ga vodi prvih mjesec dana
Netko mora, i to ne ti usput između sastanaka. Ako imaš iskusnijeg voditelja, on je pravi izbor, s dogovorenim terminom jednom tjedno, pola sata, u kalendaru. Ako nemaš, taj razgovor vodiš ti, ali ga tretiraš kao sastanak, a ne kao usput.
O čemu se govori? O konkretnim situacijama iz tog tjedna. Tko mu je što odbio napraviti, gdje je uskočio umjesto da pusti, koga je izbjegao pitati. To su teme koje sam neće otvoriti, jer bi mu izgledalo kao priznanje da ne zna.
Granica prema bivšim kolegama
Ovo je jedina stvar koju mora izgovoriti naglas, i to u prvom tjednu. Kratko, na sastanku odjela: da se neke stvari mijenjaju, da će od sada dijeliti zadatke i tražiti rokove, i da mu je stalo da ostanu u dobrom odnosu. Ono što se ne radi jest da odjednom promijeni ponašanje bez ijedne riječi, jer ljudi to prime kao da ga je titula promijenila, a to je priča koja ostane godinama.
Kad radim s ljudima koji su tek promaknuti, prva tri susreta gotovo uvijek odu upravo na to, a ne na planiranje ili organizaciju. Zato i kod internih promaknuća predlažem pravo uhodavanje, a kod firmi koje imaju više takvih ljudi to ide zajedno s pripremom nasljednika.
