Novac sjedne na račun u prosincu.
Nitko ništa ne kaže, ljudi provjere iznos i vrate se poslu. Do petka je svatko od njih napravio jednu stvar: usporedio se s kolegom.
Zašto tihi bonus proizvodi samo pitanja
Zato što čovjek koji dobije iznos bez objašnjenja mora sam smisliti razlog. A razlog koji sam smisli gotovo nikad nije onaj koji si ti imao na umu: ako je iznos manji od očekivanog, zaključit će da nešto nije bilo dobro, a neće znati što; ako je veći, pripisat će to sreći ili tome što je godina bila dobra, a ne onome što je sam napravio. U oba slučaja isti novac nije kupio ništa osim trenutka zadovoljstva.
Što se kaže pojedinačno
Tri rečenice, u četiri oka, prije nego što novac sjedne, a ne poslije.
Prva kaže koliko dobiva. Druga kaže za što konkretno, i to ne općenito nego s primjerom iz godine: koji je projekt izvukao, koga je uhodao, što je preuzeo kad nije morao. Treća kaže što bi sljedeće godine donijelo više, ako uopće postoji takav prostor; ako ne postoji, to se kaže pošteno.
Cijeli razgovor traje pet minuta.
Kako se izbjegne uspoređivanje
Ne izbjegava se. Ljudi će usporediti bez obzira na to što napraviš, i to je normalno.
Ono što se može napraviti jest da usporedba ima uporište. Ako svatko zna po čemu je njegov iznos nastao, razlika prema kolegi postaje podatak, a ne uvreda. Kad nitko ne zna ništa, razlika je jedino što ostaje, pa se o njoj i priča.
Što ako netko nije dobio ništa
Onda mu se to kaže u lice, prije isplate, s razlogom. Čovjek koji sam zaključi da nije dobio, jer je vidio da su drugi dobili, to pamti dulje od samog iznosa.
Najgore je pustiti da sazna tako što mu ništa nije sjelo na račun, a kolegama jest. Tada je poruka da nije vrijedan ni razgovora, i to je jedina poruka koju će zapamtiti. Razgovor od pet minuta u kojem čuje što bi trebalo biti drugačije da sljedeće godine bude na popisu neugodan je jedanput, a ovo drugo ostaje godinama.
Kad radim na sustavu nagrađivanja, najviše se raspravlja o iznosima, a najveći pomak gotovo uvijek dođe od onoga što se uz iznos izgovori. To je i jedini dio koji ne stoji ništa.
