Ovo je jedna od rijetkih obveza za koju vlasnici doznaju tek kad im pritužba već stigne na stol.
Do tada djeluje kao nešto što se tiče velikih sustava. Ne tiče se.
Tiče se svake firme s dvadesetak ljudi, s rokom od osam dana.
Tko mora biti imenovan
Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je, osim njega, ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, a kod poslodavaca s više od 75 radnika imenuju se dvije osobe, i to različitog spola. Ta osoba ne mora biti u radnom odnosu kod tebe, što je korisno u malim firmama gdje su svi međusobno preblizu, i ne biraš je sam bez njezina znanja: za imenovanje je potrebna njezina suglasnost, a o imenovanju si dužan obavijestiti radnike u roku od osam dana.
U firmi s manje od dvadeset radnika pritužbu prima i rješava sam poslodavac. Obveza time nije manja, samo nema koga imenovati.
Rokovi koji teku od zaprimanja
Rok je onaj utvrđen kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem ili pravilnikom o radu, a najkasnije osam dana od dostave pritužbe. U tom roku treba ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju, ako se utvrdi da uznemiravanje postoji. Mjere nisu propisane popisom, pa ovisno o slučaju dolaze u obzir isprika, opomena, razdvajanje u različite smjene ili premještaj, a u težim slučajevima i otkaz.
Ako se u tom roku ne poduzme ništa ili su mjere očito neprimjerene, radnik ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, uz uvjet da u daljnjem roku od osam dana zatraži zaštitu pred sudom. Za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće.
Osam dana zvuči kao puno dok ne shvatiš da unutar njih treba razgovarati s obje strane, provjeriti navode i odlučiti što se poduzima.
Što mora postojati prije nego pritužba stigne
Odluka o imenovanju ovlaštene osobe, s njezinom suglasnošću, i dokaz da su radnici o tome obaviješteni. Bez toga si u prekršaju i prije nego što se išta dogodilo.
Zatim pravilnik o radu ili drugi akt u kojem je opisan tijek postupka: kome se pritužba predaje, u kojem se roku postupa, kako se čuva povjerljivost i koje mjere dolaze u obzir. Ondje se mogu opisati i konkretna ponašanja koja se smatraju uznemiravanjem, što poslije olakšava svaku raspravu o tome je li se nešto dogodilo.
I na kraju, način na koji se sve bilježi, jer se u ovakvim postupcima poslije dokazuje i ishod i to da je postupak uopće proveden. Bilješka s datumom, tko je što rekao i koja je mjera poduzeta vrijedi više od bilo kojeg naknadnog objašnjenja.
Što se najčešće otkrije prekasno
Da ovlaštena osoba nikad nije imenovana, ili je imenovana prije deset godina i odavno ne radi u firmi. To je i prva stvar koju inspektor traži, a rješenjem se nalaže imenovanje u ostavljenom roku.
Drugo je da nitko od radnika ne zna kome bi se obratio, pa pritužba dođe usmeno voditelju, koji ne zna da je time rok počeo teći, i sazna se tek kad je prošao.
Treće, i najskuplje, da postupak nije proveden nego se problem pokušao riješiti razgovorom u hodniku. Namjera je možda bila dobra, ali s pravne strane to znači da mjere nisu poduzete.
Kad s firmama prolazim ovu temu, gotovo uvijek se pokaže da papir postoji, a da nitko ne zna što bi napravio kad bi pritužba stigla u ponedjeljak. Sam postupak i razgovori u njemu su ono na čemu radimo kroz medijaciju, jer se rijetko radi o pravu, a gotovo uvijek o odnosima koji su predugo puštani.
