Ovo je promjena koju vlasnici najsporije prihvate, jer mijenja tko što mora dokazati. Dosad je radnik koji je smatrao da je plaćen nepravedno morao to i pokazati. Sada je obrnuto: kad iznese činjenice iz kojih se može zaključiti da je došlo do diskriminacije u plaći, na tebi je da dokažeš da razlika ima objektivan razlog.
Što to znači u praksi
Znači da rečenica „njegova plaća je takva jer smo se tako dogovorili” prestaje biti odgovor.
Ono što se traži jest da za razliku postoji razlog koji se tiče posla i koji si mogao primijeniti jednako na svakoga. Ako takav razlog postoji i zapisan je, cijela stvar se rješava u jednom dopisu. Ako ne postoji, nalaziš se u položaju u kojem moraš dokazati nešto što nikad nisi ni formulirao.
Koji razlozi prolaze
Oni koji opisuju posao ili mjerljiv doprinos: veći opseg odgovornosti, složeniji poslovi, samostalnost bez nadzora, potrebno znanje ili licenca, uvjeti rada, rezultati po kriterijima koji su unaprijed poznati i vrijede za sve.
Ne prolaze staž sam po sebi, ako se ne pokaže da s njim dolazi veći doprinos; pregovaračka vještina pri zapošljavanju; prethodna plaća kod bivšeg poslodavca; i sve što se svodi na to da je netko došao u pravom trenutku, kad je bilo više novca.
Ta zadnja skupina je i najčešća, a upravo se ona najteže brani.
Što mora postojati na papiru
Troje, i sve troje prije nego što se pitanje uopće postavi. Kad pitanje jednom dođe, imaš nekoliko dana i sve što tada napraviš izgleda kao reakcija na njega.
Prvo, razvrstani poslovi, dakle koja radna mjesta se smatraju istim poslom ili poslom jednake vrijednosti. Drugo, kriteriji po kojima se određuje iznos unutar te skupine, opisani tako da ih razumije i netko izvan firme. Treće, evidencija odluka, dakle zašto je kod pojedinog čovjeka iznos takav kakav jest.
To nije birokracija nego jedini oblik u kojem tvoja odluka poslije uopće postoji. Sve ostalo je sjećanje, a sjećanje se ne dokazuje.
Kako se razlika ispravlja
Ako se pokaže da je neobranjiva, ispravlja se prema gore, a ne tako da se drugome smanji.
Ne mora se sve riješiti odjednom. Može se napraviti plan izravnanja kroz dva ili tri kruga, s datumima, i to se izričito kaže čovjeku koji je pitao. Greška koja se tu najčešće radi jest da se šuti i čeka da tema prođe, jer ne prolazi, a svaki mjesec šutnje poslije izgleda kao da si znao i nisi ništa poduzeo.
Kad s firmama slažemo kriterije i raspone, najviše vremena odlazi upravo na razlike koje su nastale usput, bez ijedne loše namjere. Njih je najteže obraniti i najlakše ispraviti dok o njima još nitko nije postavio pitanje.
