Uzmi popis svega što plaćaš uz plaću i pored svake stavke upiši koliko je ljudi to iskoristilo prošle godine. Ne koliko ih ima pravo, nego koliko ih je doista koristilo. U većini firmi ispadne da polovica stavki drži manje od petine ljudi, a nekoliko njih nitko.
Kako se mjeri stvarno korištenje
Podaci već postoje, samo se nikad ne gledaju zajedno. Popis onoga što plaćaš stoji u računovodstvu, a podatak o tome tko to koristi kod dobavljača, i dok se to dvoje ne stavi jedno pored drugoga, nemaš pojma što si kupio.
Sistematski pregled kod kojeg se javi troje od trideset, kartica za teretanu kojom se prošlo pet puta, dodatno osiguranje koje nitko nije aktivirao, edukacijski budžet koji je iskoristio jedan odjel. Sve to je zapisano kod dobavljača ili u računovodstvu i skupi se u pola dana.
Uz brojku korištenja upiši i cijenu po čovjeku. Tek kad to dvoje stoji jedno pored drugoga, vidi se gdje odlazi novac koji misliš da radi za tebe.
Zašto paketi nastaju bez pitanja
Zato što se sastavljaju po tome što je uobičajeno, a ne po tome što tvojim ljudima treba. Popis se preuzme od druge firme ili od dobavljača, i to izgleda uredno dok se ne pogleda tko se time doista koristi.
Netko je vidio što nudi veća firma, netko je preuzeo popis od dobavljača, a nešto je uvedeno prije osam godina za ekipu koja je u međuvremenu otišla. Firma s prosjekom od pedeset godina i firma s prosjekom od dvadeset osam trebaju posve različite stvari, a paketi im izgledaju isto.
Kako se pita, a da ne postane popis želja
Nikad otvorenim pitanjem što bi voljeli imati, jer tada dobiješ popis koji ne možeš ispuniti i razočaranje umjesto podatka.
Pita se s ograničenjem. Ponudi šest do osam konkretnih stavki koje su cjenovno slične i traži da svatko izabere tri. Time si dobio poredak, a nisi ništa obećao. Druga verzija istog pitanja je još izravnija: kad bismo isti iznos mogli potrošiti na jednu od ove tri stvari, koju bi izabrao.
Odgovori se razlikuju po skupinama i to je najkorisniji dio. Ljudima s malom djecom rijetko treba isto što i onima kojima su djeca odrasla, a to je razlika koju paket obično ne prepoznaje.
Što se radi s uštedom
Ne vraća se u trošak nego se preusmjerava, i to se kaže naglas. Ako se ukine nešto što nitko ne koristi, a novac nestane, ljudi zaključe da je posrijedi rezanje, i to zaključe s pravom.
Ako se pokaže da nitko ne koristi jednu stavku, a svi bi voljeli nešto drugo, zamjena mora biti vidljiva kao zamjena. Inače ljudi vide samo da im je nešto ukinuto, pa si od uštede napravio problem.
I zadnje, pogodnosti ne rješavaju ono što je uzrok nezadovoljstva. Ako čovjek tri mjeseca čeka odgovor na zahtjev, voće u kuhinji neće promijeniti ništa, a novac koji si na njega potrošio mogao je otići na nešto što se doista osjeti. O tome što ljude drži uz posao pišem kod angažiranosti.
