Objaviš raspone i očekuješ da će se javiti oni koji inače prigovaraju.
Njih dvoje, troje, znaš ih unaprijed.
Umjesto njih dolazi čovjek koji sedam godina nije tražio ništa.
Tko se javlja prvi
Oni koji su dotad šutjeli, iz istog razloga iz kojeg su šutjeli: nisu imali s čime usporediti.
Čovjek koji ne zna gdje stoji pretpostavlja da je otprilike u sredini i s tim živi. Kad prvi put vidi raspon i shvati da je pri dnu, pitanje se postavlja samo od sebe, i to je pošteno pitanje. Oni koji inače prigovaraju već su imali svoju procjenu, pa ih objava manje iznenadi.
K tome se javljaju i oni koji su iznenađeni u drugom smjeru, jer su viši nego što su mislili. Ti ne dolaze na razgovor, ali se opuste, i to je dio koji se rijetko računa.
Što se priprema prije objave
Troje, i sve troje prije nego što ijedna brojka izađe. Kad raspon jednom bude objavljen, svaka priprema izgleda kao naknadno objašnjenje.
Prvo, popis ljudi koji su ispod raspona za svoje radno mjesto, jer njih ćeš imati na vratima prvi tjedan. Za svakoga od njih unaprijed znaš što ćeš reći: ili se to ispravlja i do kada, ili postoji razlog koji možeš izgovoriti naglas.
Drugo, odgovor na pitanje kako je raspon nastao. Ne u općenitom obliku nego konkretno: što je uspoređivano, koji su kriteriji određivali položaj unutar raspona i tko je to odlučio.
Treće, dogovor s voditeljima o tome tko odgovara na koja pitanja. Voditelj koji za raspone doznaje istovremeno sa svojim ljudima ne može odgovoriti ni na jedno pitanje, a upravo njemu ljudi prvo dolaze.
Kako se voditelji pripremaju
Kroz jedan sastanak na kojem se prođu stvarna pitanja koja će dobiti, i to naglas.
Zašto sam ja pri dnu. Zašto je on viši, a radimo isto. Znači li ovo da ću dobiti povišicu. Što ako se ne slažem s time gdje sam. Voditelj koji je te odgovore jednom izgovorio u sobi bez pritiska izgovorit će ih mirno i kad ga netko zaustavi u hodniku.
Ono što se voditeljima izričito kaže jest da nemaju ovlast obećavati. Jedna obećana povišica izgovorena iz nelagode poništi cijelu pripremu.
Koliko val traje
Prva dva tjedna su najgušća, a nakon mjesec dana obično se smiri. Ono što odlučuje koliko će trajati nije broj pitanja nego to dobivaju li ljudi isti odgovor bez obzira na to koga pitaju.
Ono što odlučuje hoće li se smiriti nije sam raspon nego to jesu li ljudi dobili odgovor. Čovjek koji je pitao i dobio konkretan odgovor, pa makar i onaj koji mu se ne sviđa, prestaje se time baviti. Onaj koji je pitao i dobio „vidjet ćemo” pita ponovno za tri tjedna, i tako do proljeća.
Zato se objava ne planira za razdoblje u kojem nemaš vremena za te razgovore. O tome kako se rasponi postavljaju prije nego što se objave, pišem zasebno.
