Većina firmi nema sustav plaća. Ima povijest.
Tko je došao u lošoj godini, tko je pregovarao u dobroj, tko je prijetio odlaskom i tko nikad nije tražio. To i danas određuje tko koliko zarađuje.
Kako se otkriva što je naslijeđeno, a što odlučeno
Pitanjem koje je neugodno, ali kratko: za svakog čovjeka, znaš li reći zašto zarađuje baš toliko?
Odgovori se dijele u dvije skupine. Jedni glase da radi složeniji posao, da je samostalniji, da pokriva još nešto; to su odluke. Drugi glase da je tako dogovoreno kad je došao, da je tada bila druga situacija, ili da se jednostavno tako složilo; to je povijest.
Ako je druga skupina veća od prve, nemaš problem s pojedinim iznosom nego s time što odluke zapravo nisu donesene.
Koraci i koliko traju
Četiri koraka i otprilike tri mjeseca za firmu od dvadesetak ljudi, uz to da se radi usput. Nije riječ o projektu nego o nekoliko popodneva raspoređenih kroz tromjesečje.
Prvo se poslovi razvrstaju u skupine po sadržaju, a ne po ljudima koji ih rade. Drugo, za svaku skupinu se postavi raspon, i to prema tome što taj posao vrijedi kod tebe i na tržištu. Treće, svaki čovjek se smjesti unutar raspona prema kriterijima koji vrijede za sve. Četvrto, izračuna se razlika između stvarnog stanja i onoga gdje bi ljudi trebali biti.
Taj četvrti korak je trenutak u kojem se vidi koliko je posao velik. Kod većine firmi ispadne da je većina ljudi unutar raspona, a da problem čini njih troje do petero.
Kako se izvede bez udara odjednom
Tako da se rok razvuče, a redoslijed odredi unaprijed.
Nitko ne očekuje da se sve riješi u jednom mjesecu. Ono što se očekuje jest da postoji plan s datumima i da se on poštuje. Prva skupina ide odmah, druga na sljedeće usklađenje, treća za godinu dana, i to se ne mijenja svaki put kad se pojavi neki drugi trošak.
Ako je nekome plaća viša od raspona, ne dira se. Takvi slučajevi rješavaju se vremenom, tako da idućih nekoliko usklađenja kod njih izostane ili budu manja, a to se toj osobi kaže otvoreno.
Što se kaže ljudima dok traje
Da se plaće slažu u sustav, zašto, i do kada. Ne obećava se nikome ništa pojedinačno, ali se kaže da će svatko doznati gdje stoji, jer inače tišina proizvede glasine brže od objave.
Ne govori se tko će što dobiti dok se ne zna, jer nagađanje koje traje tri mjeseca napravi više štete nego sam ishod. Ali se govori da posao traje i kada će biti gotov, jer u firmi u kojoj se zna da se nešto radi ljudi čekaju, a u firmi u kojoj se šuti počinju provjeravati tržište.
Kad s firmama radim na sustavu plaća, najviše otpora nema prema iznosima nego prema tome što se prvi put mora naglas reći po čemu se odlučuje. Nakon toga je ostatak posla tehnički.
