Vlasnici obično pretpostave da su plaće u firmi tajna.
Nisu, i nikad nisu bile.
Ono što se doista promijenilo jest da se o njima počelo govoriti naglas.
Kako se doznaju bez ijednog kršenja pravila
Najviše preko onih koji sami kažu, jer većina ljudi barem jednom nekome spomene svoj iznos.
Zatim posredno: preko kredita koji je netko dobio, preko toga tko je kupio auto, preko rečenice na kavi da je ovaj mjesec bio bolji. Usto i preko oglasa, jer čovjek koji vidi da se za njegovo radno mjesto nudi više nego što ima ne treba nikakav izvor iz kuće.
I na kraju, često i preko računovodstva ili nekoga tko obračun ionako vidi. To se rijetko spominje, a u malim firmama je najizravniji put.
Zašto zabrana nikad nije bila provediva
Zato što bi je trebalo dokazati, a ne može se dokazati razgovor dvoje ljudi na parkiralištu. Odredba koja se ne može provesti u praksi radi samo jedno: pokazuje ljudima da ti je do te tišine stalo.
U praksi je zabrana radila jedino kao poruka da se o tome ne pita tebe, što je vlasniku djelovalo kao da funkcionira. Ljudi su i dalje znali, samo se pravili da ne znaju, a ti si živio u uvjerenju da imaš kontrolu nad podatkom koji je odavno bio vani.
Što se priprema prije nego što pitanje dođe
Jedna stranica po radnom mjestu i jedna rečenica po čovjeku. Na stranici stoji raspon i po čemu se unutar njega kreće, a rečenica kaže gdje je taj čovjek i zašto.
Stranica sadrži raspon za to radno mjesto i kriterije po kojima se određuje položaj unutar raspona. Rečenica po čovjeku objašnjava zašto je baš ondje gdje jest, i piše se za sve, a ne tek za one za koje očekuješ pitanje, jer se pitanje gotovo uvijek pojavi ondje gdje ga nisi očekivao.
Test je jednostavan: ako tu rečenicu ne možeš napisati, nemaš je ni za razgovor.
Kako se odgovara kad je razlika neobranjiva
Ovo je dio koji svi preskoče, a jedini je koji se doista dogodi. Sve ostalo ovisi o tome hoće li netko naći vrijeme, a ovo se dogodi samo od sebe jer je vezano uz datum isplate.
Ne izmišlja se razlog. Čovjek koji je došao s tim pitanjem obično već zna odgovor i provjerava hoćeš li mu ga reći, pa svaka konstrukcija poslije radi protiv tebe dvostruko.
Ono što radi jest priznanje u dvije rečenice i rok. Da je razlika nastala kroz godine i pojedinačne dogovore, da za nju danas nemaš dobar razlog, i da se ispravlja do određenog datuma. Zatim se taj datum poštuje, jer je to jedini dio koji se poslije pamti.
Ljudi mirno podnose istinu da nešto nije bilo dobro posloženo. Ono što ne podnose jest da im se objašnjava nešto što obojica znate da nije točno. Kako se to posloži prije nego što pitanje stigne, pišem kod sustava nagrađivanja.
