To je prigovor koji povremeno čujem, i razumijem odakle dolazi. Savjetujem firmama koga zaposliti i kako zadržati ljude, a danas radim bez ijednog zaposlenog.
Ono što se iz toga ne vidi jest da je kroz Mind Lab u devet godina prošlo desetak ljudi, i studenata i zaposlenih, pa ovo što slijedi nije teorija nego popis onoga što sam platio.
Zašto danas radim sam
Zato što se ovaj posao teško dijeli, a onaj dio koji se dijeli nije ono zbog čega me zovu.
Procjena, razgovor s vlasnikom i nalaz nisu poslovi koje mogu prepustiti nekome drugome, jer klijent kupuje upravo to da to radim ja. Ono što se može prepustiti je administracija, priprema materijala i dio organizacije, a to je opseg koji dugo nije bio dovoljan za puno radno mjesto. Uz to i razlog koji je moj i koji priznajem: radeći sam imam potpunu kontrolu nad onim što izlazi iz firme, a to mi je u ovom poslu važnije nego rast.
To je odluka, a ne izostanak odluke.
Što sam time dobio, a što izgubio
Dobio sam brzinu i mogućnost da odbijem posao koji ne želim. Nema usklađivanja, nema pregovaranja i nema mjeseca u kojem moram uzeti nešto što mi ne leži samo da bi izašle plaće.
Nema usklađivanja, nema pregovaranja i nema mjeseca u kojem moram uzeti nešto što mi ne leži samo da bi izašle plaće. Izgubio sam kapacitet, i to se vidi svaki put kad se dva veća posla poklope, te dio prilika koje traže tim. Usto sam izgubio i ono što firma s ljudima dobiva sama od sebe: nekoga tko primijeti da nešto radiš krivo prije nego što to napraviš i drugi put.
Greške koje sam napravio dok sam imao ljude
Tri, i sve tri su one o kojima danas pišem drugima. Krivi profil, nenapisana očekivanja i ispravljanje umjesto objašnjavanja.
Prva je da sam uzeo nekoga tko radi ono što i ja, umjesto nekoga tko me rasterećuje, pa mi se dan nije promijenio nego se samo napunio objašnjavanjem. Druga je da nisam napisao što se od tog čovjeka očekuje, jer mi se činilo očitim, a onda smo pola godine razgovarali o dojmovima umjesto o poslu. Treća je da sam ispravljao umjesto da objasnim, jer je meni bilo brže, čime sam ga naučio da čeka moju provjeru i time sam si sam napravio usko grlo.
Ništa od toga nije bilo zbog neznanja. Sve troje sam znao i svejedno napravio, i to je jedini razlog zbog kojeg o tome uopće pišem.
Što je bilo najkorisnije od svega
Rad sa studentima, i to me iznenadilo. S ljudima koji tek ulaze u struku vrlo brzo se pokaže sve što u vlastitoj organizaciji ne valja.
Kroz firmu je prošlo nekoliko ljudi koji su tek ulazili u struku, i s njima se vrlo brzo pokaže sve što u vlastitoj organizaciji ne valja. Čovjek koji ništa ne podrazumijeva postavlja pitanja na koja nemaš odgovor, i to ne zato što ne znaš posao nego zato što ga nikad nisi morao opisati. Većina onoga što danas s klijentima radim kod uhodavanja nastala je upravo iz tih pitanja.
Što bih danas napravio drugačije
Prvo bih izračunao koliko sati mjesečno trošim na ono što bi netko drugi mogao raditi, i tek onda odlučio o kakvom je radnom mjestu riječ.
Zatim bih napisao onu jednu stranicu s očekivanjima prije nego što bi čovjek uopće došao, i držao bih se dogovora da mu prvih mjesec dana objašnjavam umjesto da ispravljam. I na kraju, dogovorio bih unaprijed kada provjeravamo kako ide, jer se to inače ne dogodi.
Ono što iz svega nosim u razgovore s vlasnicima jest da razlika između znati i napraviti nije u informaciji. Svaki vlasnik s kojim sam radio znao je barem polovicu onoga što bi trebao napraviti; ono što je nedostajalo bio je trenutak u kojem to netko izgovori naglas i pita do kada. Zato taj dio danas radim s njima, a ne pišem im preporuke.
Više o tome pišem kod upravljanja radnim učinkom.
