Dan ti je prošao, a ne znaš na čemu.
Riješio si četrnaest stvari, sve su bile hitne, i nijedna neće postojati za mjesec dana. Sutra ih je petnaest, i to nije zato što si spor nego zato što svaka riješena hitna stvar oslobodi mjesto za sljedeću. Dok se ne postavi smjer po kojem se zna što se ne rješava, taj se popis puni sam.
Zašto se bez smjera svaka odluka donosi iznova
Zato što smjer nije parola nego mjerilo za odlučivanje. Kad postoji, dio odluka se ne donosi nego se prepozna: kupac koji traži nešto što ne radiš dobiva ne, projekt koji te vodi u stranu ne ulazi u razmatranje, a čovjek koji pita treba li ovo prihvatiti zna odgovor prije nego što te pita. Kad smjera nema, svaka od tih situacija dolazi do tebe kao nova, jer nema nijednog pravila po kojem bi je netko drugi mogao presuditi. Zbog toga se broj odluka koje moraš donijeti ne smanjuje kako firma raste, nego raste s njom.
I to je cijeli mehanizam.
Kako se prepoznaje problem koji se ponavlja
Po tome što ga rješavaš treći put, a svaki put se čini kao poseban slučaj.
Kupac koji traži rok koji ne možeš dati, isporuka koja kasni jer se dva odjela nisu dogovorila, ponuda koja je otišla s krivom cijenom. Kad se to dogodi jednom, riješiš. Kad se dogodi treći put, više ne rješavaš problem nego posljedicu, a uzrok ostaje ondje gdje je bio.
Vrijedi voditi popis. Dva tjedna zapisuj svaku hitnu stvar koju si riješio i pored svake upiši je li se to već događalo. Popis se sam podijeli na dvije skupine, a druga je ona na kojoj se radi.
Prvi potez
Nije postavljanje smjera nego skidanje. Dok se ne makne ono što svaki dan gori, nema tog plana koji će preživjeti prvi ponedjeljak.
Uzmi tri stvari koje se prestaju raditi i to izgovori naglas. Kupac kojeg zadržavaš iz navike, a na njemu ne zarađuješ. Usluga koju nudiš jer si je nudio i prije pet godina. Sastanak koji postoji da bi se prenijelo ono što stane u poruku. Nijedno od toga nije dramatično, a zajedno oslobađaju dovoljno vremena da se uopće stigne razmišljati o smjeru.
Bez toga se svaki razgovor o strategiji vodi na umoru, između dva požara, i završava kao još jedan popis obaveza.
Koliko vremena treba
Jedan dan izvan ureda i dva sata mjesečno poslije. Prvi dan služi da se odluči što se skida, a mjesečni sati da se provjeri je li to doista skinuto.
Taj jedan dan nije radionica radi radionice; služi tome da se donesu tri do četiri odluke koje inače stoje mjesecima, i to zato što izvan ureda nema kome uskočiti s hitnim pitanjem. Ono što poslije održava učinak jesu ta dva sata mjesečno u kojima se provjerava je li se dogovoreno dogodilo. Firme koje preskoče taj drugi dio za tri mjeseca su ondje gdje su bile, a zaključak je da radionice ne rade.
O tome kako izgleda taj dan pišem kod strateških radionica.
