Gotovo svaki predložak ugovora o radu koji sam vidio u zadnjih deset godina ima negdje pri dnu rečenicu da je plaća poslovna tajna i da je radnik ne smije otkrivati. Godinama je stajala ondje i nitko je nije preispitivao. Ta rečenica sada više ne vrijedi. Radnik smije govoriti o svojoj plaći i to mu se ugovorom ne može zabraniti, a odredba koja to pokušava nema učinak. Ono što se u praksi mijenja nije samo pravni status te rečenice nego i ono što se s njom gubi: dok je stajala, imao si izgovor da o plaćama ne razgovaraš. Sada ga nemaš, a pitanja stižu.
Zašto više ne vrijedi
Direktiva o transparentnosti plaća izričito zabranjuje klauzule o tajnosti plaće, dakle odredbe kojima se radniku brani da govori o vlastitim primanjima. Odredba koja radniku zabranjuje otkrivanje vlastite plaće radi ostvarivanja prava na jednaku plaću ništetna je. Rok za prijenos Direktive u domaće zakonodavstvo bio je 7. lipnja 2026., a izmjene Zakona o radu u trenutku pisanja ovog teksta još nisu donesene; dio odredaba primjenjuje se izravno i bez njih, a ništetnost te klauzule jedna je od njih.
Ništetna odredba nije odredba koju treba ukinuti. Ona pravno ne postoji, od trenutka sklapanja. Praktično to znači da se na nju ne možeš pozvati ni u jednom sporu, ni prema radniku ni prema bilo kome drugome.
Što s ugovorima koje već imaš u ladici
Ne moraš zvati sve radnike da potpisuju nove ugovore. Odredba je ništetna sama po sebi, pa se ostatak ugovora time ne ruši.
Ono što ipak vrijedi napraviti jest troje. Prvo, prođi predloške i vidi gdje ta rečenica stoji, jer je često skrivena unutar odredbe o poslovnoj tajni zajedno s podacima o kupcima, a taj dio i dalje vrijedi. Drugo, kod svake sljedeće izmjene ugovora, aneksa ili novog zaposlenja, ide pročišćena verzija. Treće, kaže se voditeljima da ta odredba više ne stoji, jer se u praksi na nju najčešće netko pozove usmeno, a ne pisano.
Što ide u novi predložak
U novom predlošku poslovna tajna ostaje, ali se izričito ograničava na ono što doista jest poslovna tajna: podaci o kupcima, cijenama, dobavljačima, tehnologiji. Plaća se iz tog popisa vadi.
Usto se ne uvodi ništa novo što bi zaobišlo isto pravilo. Formulacija tipa „radnik se obvezuje na diskreciju u pogledu uvjeta rada” ide u istu ladicu i jednako ne vrijedi.
Kako to reći ljudima bez pomutnje
Nemoj šutjeti i čekati da netko sam otkrije. U firmi u kojoj se odjednom sazna da klauzula ne vrijedi, prva pretpostavka je da si nešto skrivao.
Kratka poruka radi posao: da se pravila o plaćama mijenjaju na razini Europske unije, da odredba o tajnosti plaće više ne vrijedi, i da kod tebe do određenog datuma nastaje popis kriterija po kojima se plaće određuju. Time si od neugodne vijesti napravio najavu nečega što je i tebi u korist.
Jer pravo pitanje nikad nije smiju li ljudi govoriti o plaćama. Oni su govorili i dok je klauzula stajala. Pravo pitanje je imaš li obranjiv odgovor kad te netko pita zašto kolega zarađuje više, a to je posao koji se radi kroz sustav nagrađivanja i kroz opise radnih mjesta.
Ovo je jedan od rijetkih propisa koji sam vidio da male firme mogu iskoristiti u svoju korist. Velike sustave čeka ozbiljan projekt; tebi s dvadeset ljudi treba jedno popodne i jedan uredan popis kriterija.
