Voditelj je dao otkaz u ožujku. To si primio kao pojedinačan slučaj, jer je dobio bolju ponudu i nisi mu mogao ponuditi isto.
U svibnju je otišao njegov najbolji čovjek. U lipnju još jedan. Sada više ne gledaš odlaske nego odjel koji se prazni.
Zašto ljudi odlaze za voditeljem
Zato što je voditelj za njih bio firma. S njim su razgovarali svaki dan, on je odlučivao o njihovu rasporedu i on je bio taj kome se javljalo kad nešto zapne, pa je njegov odlazak za njih promjena veća od svake koju bi ti objavio. To je kao kad iz zida izvadiš jednu ciglu koja je nosila red iznad sebe: zid stoji još neko vrijeme, pa se raspline red po red.
S njim su razgovarali svaki dan, on je odlučivao o njihovu rasporedu, on ih je branio kad je trebalo i on je bio taj kojem su rekli kad nešto ne ide. Vlasnik je za njih apstrakcija, a on je bio konkretan. Kad ode, ostaje im posao bez onoga tko im je davao smisao u svakodnevici, i to dvoje se u glavi teško razdvaja, pa se pitanje „je li meni ovdje dobro” prvi put postavi upravo tada, iako se ništa drugo nije promijenilo.
Uz to i praktičan razlog. Voditelj koji je otišao negdje drugdje sada gradi tim i zna točno koga bi htio sa sobom, a poziv od nekoga tko te poznaje i cijeni puno je jači od bilo kojeg oglasa.
Prvih deset dana
Ovo je razdoblje u kojem se odlučuje hoće li ostati na jednom odlasku ili neće, a većina vlasnika ga potroši na traženje zamjene.
Prvo se razgovara pojedinačno, i to sa svima u tom odjelu, a ne tek s onima za koje misliš da su ugroženi. Razgovor je kratak i ne izgleda kao ispitivanje: što se za njih konkretno mijenja, što ih najviše brine i što bi im pomoglo u sljedeća dva mjeseca. Ono što ondje čuješ obično nije vezano uz voditelja nego uz to tko će sada odlučivati o rasporedu, tko potpisuje i kome se javljaju kad zapne.
Drugo, u prvom tjednu se kaže kako će odjel funkcionirati do daljnjega. Ne tko je novi voditelj, nego tko odlučuje o čemu i do kada to vrijedi. Neizvjesnost tjera ljude van više od bilo kojeg lošeg rješenja.
I treće, ako u odjelu postoji netko za koga misliš da bi mogao preuzeti, s njim se razgovara odmah, makar mu još ništa ne nudiš. Čovjek koji zna da se o njemu razmišlja ne javlja se bivšem voditelju.
Što se smije reći o odlasku voditelja
Da je otišao, kada, i kako je posao raspoređen. Ništa više.
Ono što se nikako ne radi jest komentiranje njegove odluke, čak ni blagonaklono. Rečenica tipa „njemu ionako nikad nije bilo dosta” u tom trenutku radi kao objava kako ćeš govoriti o svakome tko ode, a ljudi u odjelu upravo razmišljaju o tome.
Ako te pitaju je li bilo sukoba ili je otišao nezadovoljan, odgovori kratko i bez detalja. Detalji te uvijek koštaju, a ne dobivaš ništa.
Kada je to normalno, a kada znak da ide cijeli tim
Dva odlaska u pola godine nakon promjene voditelja su očekivana i ne znače da nešto ne valja.
Ono što jest znak jesu tri stvari koje idu zajedno: da odlaze upravo oni koje si htio zadržati, da odlaze u istu firmu, i da se u razgovorima s ostalima pojavljuje ista rečenica o tome kako sada nitko ne zna tko što odlučuje. Kad se to poklopi, ne gledaš više posljedicu jednog odlaska nego odjel koji je ostao bez ustroja.
Tada se prestaje čekati idealnog nasljednika i imenuje se netko tko će voditi sljedećih šest mjeseci, makar privremeno i uz tvoju podršku. Prazno mjesto koje traje dulje od dva mjeseca samo po sebi postaje razlog za odlazak.
Kad me zovu u ovakvoj situaciji, gotovo uvijek zovu nakon trećeg odlaska. Ono što se tada radi skuplje je i sporije od razgovora koji su se mogli obaviti u prvom tjednu, a zadržavanje ljudi u odjelu bez voditelja svodi se na to da ljudi znaju na čemu su.
