Isplata je prošla, ljudi su zadovoljni, siječanj je miran. U veljači stignu dva otkaza, od ljudi koji su među najvećima na popisu isplate. Prva pomisao je da su te iskoristili.
Nisu.
Zašto ljudi čekaju isplatu
Zato što je to jedini racionalan potez.
Čovjek koji je odlučio otići, a zna da mu u siječnju stiže iznos koji je zaradio prošle godine, nema razloga otići u studenom. Čekanje ga ne stoji ništa, a odlazak prije isplate stoji ga puno. To ne govori ništa o njegovu karakteru nego o tome kako si posložio isplatu.
Ono što ipak govori jest da je odluka bila donesena dovoljno rano da je uspio isplanirati.
Znakovi u prosincu i siječnju
U tom razdoblju su drugačiji nego inače, jer čovjek koji čeka isplatu pazi da ne izazove ništa.
Postane izrazito suradljiv i prestane ulaziti u rasprave. Ne javlja se za projekte koji kreću u proljeće, a kad ga se pita o planovima za sljedeću godinu, odgovara općenito. Godišnji koji mu je ostao odjednom počne trošiti u danima, a ne u tjednu. I najizravniji znak: uredno završava ono što je mjesecima stajalo.
Nijedan od tih znakova sam po sebi ne znači ništa. Dva ili tri zajedno, u istom mjesecu, znače.
Razgovor prije isplate
Vodi se u prosincu, a ne u veljači, i ne spominje se bonus. Razgovor o tome što čovjek radi sljedeće godine mora stajati sam za sebe, jer se inače čita kao pokušaj da se zadrži nakon isplate.
Tema je sljedeća godina: što bi htio raditi, što bi promijenio, gdje se vidi. Čovjek koji planira ostati ulazi u taj razgovor sa svojim popisom. Onaj koji je odlučio otići odgovara uljudno i kratko, i upravo je ta kratkoća podatak.
Ako se pokaže da razmišlja o odlasku, imaš dva mjeseca umjesto dva tjedna, a to je razlika između razgovora i zatečenosti.
Kako se bonus posloži da ne bude razlog za čekanje
Tako da se isplata razdvoji na više trenutaka kroz godinu. Time nestaje jedan datum oko kojeg se sve vrti, a s njim i tjedan u kojem svi paze da ne izazovu ništa.
Ako se dio isplaćuje kvartalno ili polugodišnje, nijedan datum nije toliko važan da bi se zbog njega odgađala odluka, a novac je i dalje isti. Povrh toga se time pojačava i sama veza s radom, jer se nagrada primi bliže onome za što je dobivena.
Druga verzija je da se dio veže uz razdoblje koje tek dolazi, dakle da se isplaćuje u proljeće, a odnosi na prvo polugodište. Ondje čovjek koji odlazi nema što čekati.
Ono što se nikako ne radi jest uvjetovanje ostankom kroz odredbe o povratu, jer to ljudi doživljavaju kao zamku i priča se proširi brže od bilo koje isplate. O tome kako se to slaže pišem kod zadržavanja ljudi.
