Ovo je situacija koja vlasnika naljuti više od svih drugih. Podigao si plaće, iznad si onoga što plaćaju u okolici, provjerio si i oglase konkurencije. I ljudi i dalje odlaze.
Prva pomisao je da su nezahvalni. Druga, ozbiljnija, jest da si nešto krivo pročitao.
Zašto se plaća navodi kao razlog, a rijetko to jest
Zato što je to jedini razlog koji se može izgovoriti bez posljedica. Reći „dobio sam bolju ponudu” je uljudno, točno i završava razgovor. Reći „ne mogu više raditi s tim voditeljem” znači ući u raspravu s čovjekom koji ti potpisuje preporuku.
Usto plaća doista jest razlog dok je ispod granice pristojnog. Kad prijeđe tu granicu, prestaje biti razlog za odlazak i postaje razlog za ostanak samo dok je sve ostalo podnošljivo. Povisiti je preko toga daje ti nekoliko mjeseci mira, i ništa više.
Gdje se traži uzrok kad novac otpadne
Na četiri mjesta, i to gotovo uvijek na jednom od ta četiri.
Kod izravnog nadređenog, jer je to najčešći pojedinačni razlog odlaska u firmama svih veličina. Kod izgleda za sljedeće dvije godine, dakle vidi li čovjek kamo ide ili radi isto što i lani. Kod količine posla, osobito ondje gdje je nekoliko ljudi otišlo, a nitko nije zaposlen. I kod osjećaja da se odnosi po nekom pravilu koje nije obranjivo, što se najlakše zapali kod plaća i napredovanja.
Kako se to provjerava bez nagađanja
Izlazni razgovor sam neće dati odgovor, jer čovjek koji odlazi čuva mostove. Ono što daje odgovor jest ispitivanje među onima koji ostaju, i to anonimno, s pitanjima koja se tiču namjere odlaska, a ne raspoloženja.
Razlika je važna. Pitanje „jeste li zadovoljni” daje ti visoke ocjene i nikakav podatak. Pitanje „koliko je vjerojatno da ćete za godinu dana još biti ovdje” daje ti brojku koja se mijenja po odjelima i po voditeljima, a to je upravo ono što tražiš.
Kad se ta dva podatka poslože jedan pored drugoga, obično se odmah vidi u kojem odjelu problem nije novac.
Što se od toga popravlja brzo
Najbrže se popravlja ono što se tiče informacije. Ljudi koji ne znaju što se sprema pretpostave najgore, a to se rješava u tjedan dana i ne stoji ništa.
Zatim opterećenje, jer se raspored posla može promijeniti brže od svega drugoga.
Najsporije se mijenja voditelj, i to je posao od nekoliko mjeseci. Ali dok se on radi, vrijedi ljudima reći da se radi, jer i sama ta rečenica kupuje vrijeme.
Meni se ovo pokaže gotovo svaki put kad me zovu zbog plaća. Prvo pitanje nikad nije koliko plaćaš, nego znaš li iz čega ti dolazi podatak da je plaća razlog. Kad se to izmjeri, novac obično ispadne treći ili četvrti po redu, a onda ima smisla i posložiti kriterije i raspone.
