Odradili smo sve – bili smo u izolaciji, brojali smo zaražene sa Stožerom civilne zaštite, pohađali smo webinare, kupovali online – i sada je vrijeme za povratak u normalno. Novo normalno, kako su nas pripremali. Kafići i frizeraji izgleda da su se odavno vratili u stari radni ritam, pa očigledno moramo i mi.
Naslov bloga spominje poslovanje puno neizvjesnosti koja je pred nama. Neizvjesnost je jedno poprilično neugodno stanje koje uvelike može ometati način na koji živimo i radimo. Mi ljudi općenito imamo potrebu živjeti na jedan više-manje planiran, sustavan i metodičan način. Volimo znati koje obveze imamo u danu i što će nam se događati u bliskoj budućnosti, kako bismo mogli kreirati kratkoročne, ali i dugoročne planove. To nam daje osjećaj sigurnosti i mira. A neizvjesnost ovog post-korona razdoblja taj osjećaj sigurnosti i mira uzima kao kamatar novce – brzo i vrlo neugodno.
Ruku na srce, ako smo voditelji poduzeća, sam naš poduzetnički put već je bio dovoljno neizvjestan. Naravno, sada je ta neizvjesnost puno intenzivnija, što na nas (a i na ostale pojedince koji nisu poduzetnici) stavlja dodatnu količinu stresa. Na sreću, naše psihološke i mentalne sposobnosti toliko su velike da nam omogućuju prilagodbu čak i ekstremnim uvjetima. U šali volim reći da gotovo pa nema okruženja u koje ne možemo “baciti” čovjeka a da se on prije ili kasnije ne snađe. Imamo sposobnost preživjeti i puno gore stvari od koronavirusa. Ta sposobnost evolucijski je ugrađena u naš DNK.
Je li se zaista sve promijenilo? Da, nova svakodnevica je pred nama, međutim jesu li se naši životi baš 100% promijenili? Nisu. Ako malo bolje razmislimo, dosta toga ostalo je isto. I dalje imamo neke stare navike, i neke stvari obavljamo kako smo to radili i prije pandemije. Ista stvar je i u našim poduzećima – najvjerojatnije i dalje imamo većinu procesa i procedura koji su ostali više-manje nepromijenjeni. Ako pričamo o change managementu iz psihološke perspektive, promjenu nam može biti lakše “prožvakati” ako se fokusiramo upravo na to – ono što je ostalo isto. I naravno, ne možemo reći da promjene nastale uslijed pandemije nisu donijele i nešto dobro. Ako išta, shvatili smo koliko vremena ponekad možemo uštedjeti ako sastanke uživo zamijenimo Zoomom.
Vratit ću se na trenutak na tu famoznu propagandnu poruku koja je popunila medijske stupce posljednjih mjeseci – novo normalno. Zvuči kao klišej na prvu, međutim ako je pobliže istražimo vidjet ćemo da u tome zaista ima istine. Trebali su zapravo reći “novo neizvjesno normalno”. Znate onaj osjećaj kada vam je ljeti hladno dok ulazite u more, međutim čim napravite par zaveslaja temperatura kao da postane idealna? Ili navečer, kada odete na spavanje i ugasite sva svjetla, pa nakon dvadesetak minuta ustanete do toaleta i primijetite da puno bolje vidite u mraku? Vaše tijelo se naviknulo. A ta sposobnost prilagodbe nije samo vezana samo za naše tjelesno, već i za naše psihološko.
Što to znači, da se možemo “naviknuti” na neizvjesnu svakodnevicu? Upravo tako! Možda zvuči suludo ili nerealno, ali je istinito. Jer kako se naše tijelo navikava na temperaturu mora, tako se i naša psihološka otpornost navikava na različite stresore. Postajemo jači, izdržljiviji i sposobniji. S vremenom će postati jednostavnije upravljati tom neizvjesnošću. I to će za sobom donijeti određene benefite: brže ćemo se oporavljati od neuspjeha, manje ćemo se prepuštati razočaranjima i ostalim neugodnim emocijama, te ćemo “podesiti” naš mozak na stalno traženje boljih i bržih načina obavljanja nekih aktivnosti.
Naravno, to ne znači da zaista trebamo živjeti “k’o da sutra ne postoji” i više nikada ne planirati. Naprotiv, lijepo je planirati jer nas to motivira i ispunjava. Međutim, sada ćemo malo više biti, što bi Amerikanci rekli, “on the lookout”. Dvaput ćemo preispitati neke poslovne odluke, možda ćemo promijeniti naše kupovne navike, te ćemo razmisliti isplati li nam se zaista upuštati u poslovnu suradnju s nekim.
Kristalnu kuglu nemamo, niti ćemo je ikada imati. Ali, biste li je zaista htjeli imati? Želite li da vam zaista netko kaže kako će se odviti ostatak vašeg života do najsitnijih detalja? Budite iskreni prema sebi i odgovorite na to pitanje. Kada smo u kinu, naš doživljaj gledanja filma puno je kvalitetniji kada je njegov sadržaj uzbudljiv, a kraj neizvjestan – totalno drugačije nego kada od prve minute znamo kako će film završiti.
U redu, a što onda želimo? Da nam netko kaže da će sve biti u redu? Ne treba vam netko drugi da vam to kaže – recite to sami sebi. Moja mentorica na fakultetu, inače jedna od najboljih kliničkih psihologinja, mi je gostujući u emisiji rekla sljedeće: “Sve ono o čemu smo brinuli u životu – nije se dogodilo.” Nismo ostavili uključeno glačalo kad smo izlazili iz stana, nisu nas kolege poprijeko gledali dok smo držali prezentaciju, i nije se našem prijatelju ništa strašno dogodilo samo zato jer nije odgovorio na poruku dulje od četiri sata. A brinuli smo oko toga.
Polako – idemo iz dana u dan. Fokusirajmo se na ono što možemo danas napraviti. Neka nam postavljanje dnevnih ciljeva pređe u naviku. Jer upravo ti mali dnevni uspjesi kumulativno će rezultirati većom psihološkom otpornošću za ono što nam budućnost nosi.
Kolumna za Poslovni FM radio
Prvi saznajte kada objavimo nešto novo – prijavite se na naš newsletter!
Greška: Kontakt obrazac nije pronađen.
[wcp-carousel id=”4032″]
