Zahtjev stiže u pisanom obliku i traži nešto što dosad nitko nije tražio: koliko u prosjeku zarađuju ljudi koji rade isti posao kao on, prikazano odvojeno za muškarce i žene. To više nije pitanje na koje možeš odgovoriti da o plaćama ne razgovaraš, niti ga možeš odgoditi dok ne bude zgodno. Uz zahtjev teče rok, a odgovor koji daš postaje podatak s kojim čovjek može dalje, i to i izvan tvoje firme.
Što djelatnik ima pravo tražiti
Podatak o vlastitoj plaći i o prosječnoj plaći za skupinu radnika koji obavljaju isti posao ili posao jednake vrijednosti, razvrstano po spolu. Dakle ne pojedinačne iznose kolega, nego prosjek skupine, i to je razlika koju vrijedi znati prije nego što se uzbudiš: nitko nema pravo tražiti koliko zarađuje čovjek koji sjedi do njega.
Uz to pravo znati po kojim se kriterijima kod tebe određuje plaća i napredovanje. Ti kriteriji moraju biti objektivni i rodno neutralni, što u praksi znači da se moraju ticati posla, a ne osobe.
U kojem roku i u kojem obliku
Odgovor ide u pisanom obliku i u razumno kratkom roku, koji se u Direktivi mjeri u tjednima, a točan rok za Hrvatsku propisat će izmjene Zakona o radu. Do tada vrijedi jednostavno pravilo: planiraj da imaš dva mjeseca, a pripremi se kao da imaš dva tjedna.
Ono što je važnije od samog roka jest da odgovor mora biti smislen. Rečenica da se plaće određuju prema doprinosu nije odgovor, jer se ne može provjeriti.
Kako se to priprema unaprijed
Tako da podaci postoje prije nego što ih netko zatraži, a za to su potrebne tri stvari.
Prvo, radna mjesta razvrstana u skupine po sadržaju posla, jer bez toga ne postoji ni skupina za koju bi se prosjek računao. Drugo, obračun iz kojeg se ti prosjeci mogu izvući u nekoliko minuta, a ne rekonstruirati iz platnih lista. Treće, zapisani kriteriji po kojima se određuje iznos unutar skupine.
Kad to postoji, odgovor na ovakav zahtjev je posao od pola sata. Kad ne postoji, prvi zahtjev pokrene projekt koji traje dva mjeseca, i to pod pritiskom roka.
Što ako je skupina premalena
To je stvarni problem u malim firmama i vrijedi ga očekivati. Kad je u skupini troje ili četvero ljudi, podatak o prosjeku otkriva pojedinačne plaće, pa se odgovor mora dati drugačije.
Ako u nekoj skupini radi troje ljudi, a od toga jedna žena, prosjek po spolu zapravo otkriva njezinu plaću. Zato se u takvim slučajevima podatak ne daje na način koji otkriva pojedinca, nego se skupina proširuje na poslove jednake vrijednosti ili se odgovara na razini koja je smislena, uz obrazloženje zašto uži prikaz nije moguć.
Ono što se ne radi jest da se zahtjev zbog toga odbije bez odgovora.
Ovo je jedan od onih propisa koji u velikoj firmi znače projekt, a u firmi od dvadesetak ljudi jedno popodne rada, pod uvjetom da se ne čeka prvi zahtjev. Sve što za to treba ionako ulazi u sustav nagrađivanja i u opise radnih mjesta.
