Prvi tjedan rujna izgleda kao da se ništa ne radi.
Ljudi razmjenjuju slike s mora, netko traži gdje je ostao stari raspored, pola pošte iz kolovoza još nije otvoreno. Sastanci se odgađaju, jer se čeka da se svi vrate. U toj slici se vidi gubitak.
Zapravo je to jedini tjedan u godini kad su svi na okupu, a ništa još nije zapelo.
Zašto je taj tjedan najbolji trenutak
Zato što se sve u firmi ionako ponovno slaže. Rasporedi, prioriteti, tko što preuzima nakon godišnjih, koji projekt kreće u jesen. Ljudi u tom tjednu očekuju da će nešto biti drugačije, pa promjena koja stigne tada ne izgleda kao lom nego kao dio povratka, i to je jedina prilika u godini kad se to može reći bez posebnog objašnjenja zašto baš sada.
Povrh toga su svi prisutni. U lipnju polovica odjela nedostaje, u prosincu su glave drugdje, a u rujnu ne moraš dvaput ponavljati istu objavu. I treće, energije ima: nije to poseban polet nego naprosto to da još nitko nije umoran, a ta se razlika vidi već u prve dvije stvari koje se pokušaju uvesti.
Što se u tom tjednu može uvesti
Ono što traži dogovor, a ne uhodavanje. To su stvari o kojima se treba dogovoriti dok su svi tu i dok još nitko nije zatrpan, poput podjele posla, rasporeda i toga tko preuzima što do kraja godine.
Promjena rasporeda sastanaka, novi način predaje posla između odjela, drugačija podjela odgovornosti, uvođenje kratkih razgovora s ljudima, pravila o dostupnosti. Sve što se svodi na to da se ljudi jednom dogovore i onda po tome rade. Isto vrijedi i za teme koje se u lipnju čine preteškima: razgovor o rasponima plaća, uvođenje opisa poslova, dogovor o tome tko odlučuje. U rujnu su podnošljivije, jer nitko nije usred projekta koji gori.
Što se ne uvodi
Sve što traži da ljudi u istom tjednu i uče i isporučuju.
Novi program, novi alat, novi način rada u sustavu koji svi koriste svaki dan. To u rujnu izgleda kao dobra ideja, jer je „ionako sve novo”, a završi tako da se dva tjedna radi na dva načina, zaostatak iz kolovoza raste, i do listopada svi zaključe da nova stvar ne valja.
Takve promjene idu krajem rujna ili u listopadu, kad se ritam vrati.
Kako se to priprema prije nego što se svi vrate
Odluka mora biti donesena prije nego što ljudi dođu, jer ako se u prvom tjednu tek raspravlja, potrošio si upravo ono zbog čega je taj tjedan vrijedan.
Zadnji tjedan kolovoza vrijedi napraviti troje. Odlučiti što se mijenja i od kojeg datuma. Napisati to u nekoliko rečenica, tako da svi dobiju istu verziju. I obavijestiti voditelje prije nego što se kaže svima, jer voditelj koji za promjenu doznaje istovremeno sa svojim ljudima ne može odgovoriti ni na jedno pitanje.
Što se izbjegava jer ljudi još nisu u ritmu
Rokovi u prvom tjednu. Ljudi se vraćaju u zaostatak koji ih je čekao, pa svaki novi rok pada na vrh hrpe i gura ono što je ionako kasnilo.
Što god dogovoriš, prvi rok neka bude sredinom rujna, jer u prvom tjednu stiže i sve ono što je čekalo cijeli kolovoz. Usto ne ide više promjena odjednom: jedna promjena u rujnu zaživi, tri se pomiješaju i nijedna se ne provede.
I ne ide velika objava na prvi radni dan ujutro. Ostavi ljudima dan da otvore poštu i vide gdje su stali, pa objavu daj u srijedu.
Kad me firme zovu u rujnu, obično zovu zbog nečega što su odlučile u lipnju i onda ostavile za poslije godišnjih. To je dobra navika, ali samo ako se u kolovozu doista pripremilo. Inače rujan prođe u dogovaranju, a promjena opet čeka, ovaj put do siječnja.
