Dao si povišicu od deset posto. Prvi mjesec je bilo primjetno bolje, drugi mjesec malo manje, a do svibnja je sve isto kao prije. To nije nezahvalnost nego način na koji novac radi.
Ono što se pritom najviše previdi jest da si taj trošak preuzeo trajno, a učinak si dobio na nekoliko mjeseci.
Što novac rješava, a što ne
Novac pouzdano rješava jednu stvar: uklanja razlog za nezadovoljstvo. Čovjek koji misli da je plaćen ispod onoga što posao vrijedi nosi to sa sobom svaki dan i to mu troši dobar dio energije koju bi inače uložio u posao. Kad se to ispravi, energija se oslobodi i rezultat kratko poraste, i upravo taj kratki porast vlasnika navede na krivi zaključak, jer izgleda kao da je novac kupio trud, a zapravo je samo maknuo nešto što je stajalo na putu.
Ono što novac ne rješava jest davanje razloga da netko uloži više nego što mora. Za to treba nešto drugo, i to nešto ne stoji ništa.
Zašto povišica djeluje nekoliko mjeseci
Zato što se novi iznos vrlo brzo pretvori u novu normalu. Nakon dva do tri mjeseca čovjek više ne misli o tome da ima više nego lani; misli o tome što s tim iznosom može, a to je već druga tema. Isto vrijedi za sve nas: povišica koju si ti dobio u nekom trenutku svoje karijere danas ti je najobičniji broj.
To ti je kao kad useliš u veći stan. Prvih mjesec dana svako jutro primijetiš da imaš više prostora, a nakon pola godine ti je to naprosto tvoj stan i razmišljaš o tome što ti u njemu nedostaje. Nitko se ne budi zahvalan zbog kvadrata na koje se navikao.
Što doista pokreće
Osjećaj da je raspodjela poštena, i to jače od samog iznosa.
Čovjek koji zarađuje manje nego što bi mogao drugdje, ali zna zašto tko koliko dobiva i vidi da se pravila primjenjuju na sve, radit će mirno. Onaj tko zarađuje pristojno, a zna da je kolega koji radi manje dobio više jer je bolje pregovarao, nosit će to sa sobom mjesecima. Iznos je ondje bio veći, a učinak manji.
Usto pokreće i to da se vidi čemu posao služi, da se ima utjecaja na način rada, i da netko primijeti kad se nešto napravi dobro. Zvuči kao fraza dok se ne izračuna koliko te košta da toga nema.
Gdje se isplati uložiti isti novac
Ondje gdje se osjeti više puta, a ne jednom.
Ista sredstva raspoređena kroz godinu i vezana uz konkretne stvari ostavljaju trag koji jedna povišica nikad neće ostaviti. Usto postoji cijela skupina stvari koje ne stoje gotovo ništa: jasan raspored, odgovor na pitanje u roku od dva dana, prilika da se radi nešto novo, izgovorena rečenica da se na nekoga računa.
Ništa od toga ne zamjenjuje poštenu plaću. Ali kad je plaća poštena, ovo drugo je jedino što preostaje, i najveći dio posla u nagrađivanju zapravo je u tome da se prestane očekivati od novca ono što novac ne može.
