Ostao je, i prvih nekoliko mjeseci sve je izgledalo kao da je stvar riješena. Onda je oko jedanaestog mjeseca došao ponovno, ovaj put bez ponude u ruci i bez pregovaranja, i rekao da odlazi.
Što se dogodilo prije nego što je uopće otišao tražiti drugi posao
Ovo je dio koji se u cijeloj priči najviše preskače, a jedini objašnjava ishod, jer se odluka o odlasku donosi mjesecima prije nego što se izgovori.
Čovjek ne kreće tražiti posao onog dana kad odluči otići. Kreće mjesecima ranije, obično nakon nekog konkretnog događaja: preskočen je kod napredovanja, njegov prijedlog je odbijen bez objašnjenja, dobio je novog voditelja s kojim ne ide, ili je pola godine čekao odgovor na nešto što je njemu bilo važno. Nakon toga slijedi razdoblje u kojem još uvijek nije odlučio, nego samo gleda ima li išta bolje. Kad u tom razdoblju dobije ponudu, ona nije uzrok nego povod, a ti u trenutku kad ti je pokaže vidiš samo taj zadnji korak i zaključuješ da je riječ o novcu.
Zašto novac privremeno prekrije razlog koji nije bio novac
Zato što povišica doista popravi jednu stvar, samo ne onu pravu.
Veći iznos umanjuje osjećaj da si podcijenjen i na neko vrijeme vrati dojam da te firma vidi. To traje dok se novi iznos ne pretvori u normalu, a to je kod većine ljudi dva do četiri mjeseca. Kad prođe, ostaje ono zbog čega je čovjek uopće počeo gledati oko sebe, i to sada u težem obliku, jer je u međuvremenu dobio i podatak da se kod tebe stvari mijenjaju samo kad se zaprijeti odlaskom. Zato drugi put ne dolazi na razgovor; drugi put samo ode.
Poruka koju protuponuda šalje ostatku tima
Brža je od svake objave i uvijek stigne. Ono što se dogovori u tvom uredu u firmi se zna prije nego što napišeš poruku o tome.
U firmi se za povišicu dobivenu na taj način sazna u roku od nekoliko dana, i to sa svim pojedinostima. Ljudi iz toga izvuku jedno pravilo, i ono je posve razumno: da se plaća kod tebe ne mijenja po kriterijima nego po pritisku. Sljedećih mjeseci to će netko provjeriti, a onaj tko to ne napravi, jer nema ponudu ili nema živaca, nosit će sa sobom osjećaj da je kažnjen zbog lojalnosti. To je trošak koji je puno veći od iznosa te povišice i ne pojavljuje se ni u jednoj stavci.
Kada protuponuda ipak ima smisla
Kad se pokaže da je tvoja plaća bila ispod onoga što taj posao vrijedi. Tada ne popuštaš pred pritiskom nego ispravljaš vlastitu grešku, i to vrijedi napraviti i za ostale na istom mjestu.
U tom slučaju ne popravljaš njegovu odluku nego vlastitu grešku, i to vrijedi napraviti bez obzira na ponudu koju je donio; štoviše, vrijedi to napraviti i za druge ljude na istom radnom mjestu, jer su i oni u istoj situaciji, samo nisu došli. Uvjet je da se iznos izvede iz raspona, a ne iz njegove ponude, i da mu se to tako i kaže.
U svakom drugom slučaju vrijedi jednostavno pravilo: novcem se rješava ono što je nastalo zbog novca. Sve ostalo se rješava razgovorom o tome što se dogodilo prije nego što je počeo gledati oglase, a taj razgovor je jeftiniji i traje dulje. O tome pišem kod zadržavanja ljudi.
