Firma ti ide dobro. Kupci se vraćaju, preporuke stižu, ime ti u branši nešto znači.
Onda objaviš oglas i javi se troje ljudi. To su dvije različite reputacije, a ti si gradio samo jednu.
Zašto poznato ime ne znači i poželjno radno mjesto
Zato što kupac i kandidat gledaju posve različite stvari. Kupca zanima proizvod, cijena i pouzdanost. Kandidata zanima tko će mu biti šef, koliko se radi prekovremeno i hoće li za dvije godine biti negdje drugdje. Ništa od toga se ne vidi iz onoga po čemu si poznat, jer firma može imati odličan proizvod i tešku atmosferu, i obrnuto.
Usto kupci o tebi govore javno, a bivši djelatnici u zatvorenom krugu ljudi koji rade isti posao. Ti taj krug ne čuješ, a upravo iz njega dolaze tvoji budući kandidati.
Gdje kandidati provjeravaju kakav si poslodavac
Prvo pitaju nekoga tko je kod tebe radio ili radi. To je najjači izvor i na njega ne utječeš oglasom, nego time kako se ponašaš prema ljudima.
Zatim gledaju tvoju stranicu, i to ne dio o uslugama nego o ljudima. Ako ondje nema nikoga osim vlasnika, to je informacija. Onda idu na javne ocjene poslodavaca i na tvoje objave, ako ih ima, gdje ne traže marketing nego znakove: koliko dugo ljudi ostaju, spominju li se imenom, kako se piše o poslu.
Što se u oglasu i na webu mora vidjeti, a najčešće ne piše
Konkretan opis dana. Ne popis zadataka, nego kako izgleda tjedan na tom mjestu, s kim čovjek radi i kome se obraća kad zapne.
Zatim ono što firma stvarno nudi, a razlikuje se od drugih. Za male firme to najčešće nije novac nego blizina odluke, raznolikost posla i to da se s vlasnikom razgovara izravno. Sve to prolazi samo ako je napisano konkretno, jer se općenite rečenice o obitelji i timu čitaju kao fraza.
I raspon plaće, koji ionako više nije tvoj izbor.
Prvi koraci za firmu koja se time nikad nije bavila
Ne kreće se od kampanje. Prvo se sredi ono što kandidat vidi kad se javi, dakle odgovor na prijavu i tijek postupka, jer se upravo o tome prepričava.
Kreće se od razgovora s petero ljudi koji su kod tebe zadnjih godinu dana i pitanja zašto su došli i zašto su ostali. Njihovim riječima, ne tvojima, jer upravo te rečenice idu u oglas. Zatim se sredi ono što kandidat vidi u prvih deset minuta: stranica o ljudima, oglas i način na koji se odgovara na prijave. To je posao od nekoliko dana i ne stoji gotovo ništa, a kampanja i ostalo dolaze poslije, ako uopće zatrebaju.
Ovo je područje u kojem male firme najviše griješe iz skromnosti. Imaju prednosti koje korporacije nemaju, a nijednu ne spominju. Kad radim na glasu poslodavca, polovica posla je izvući te rečenice iz ljudi koji ondje već rade, a druga polovica popraviti ono što se u ispitivanju pokaže kao razlog zbog kojeg ih ne bi preporučili.
