Pitaš voditelje kako bi riješili neku situaciju i dobiješ tri uredna odgovora. Onaj tko govori najbolje ostavi najjači dojam, i ti izađeš sa sastanka s imenom u glavi.
To ime je najčešće krivo.
Zašto se na sastanku vidi rječitost
Zato što je sastanak razgovor o poslu, a ne posao. Ondje se pokazuje kako netko misli o problemu kad ima vremena, publiku i nikakvu odgovornost za ishod, a to su tri stvari koje u stvarnom poslu nikad ne idu zajedno. Čovjek koji zna dobro opisati rješenje ne mora znati doći do njega kad je pola informacija netočno, kad ga dvoje ljudi vuče na različite strane i kad odluka mora pasti do petka.
Kakav zadatak otkriva ono što tražiš
Onaj u kojem mora nešto isporučiti s ljudima koje ne bira, u roku koji je kratak, i s podacima koji nisu potpuni.
U praksi to izgleda kao stvarna situacija iz firme koja je već prošla ili tek dolazi: preslagivanje smjena preko ljeta, priprema ponude za kupca koji traži nemoguće, rješavanje zaostatka u odjelu koji nije njegov. Nije važno je li rješenje savršeno. Važno je što je radio dok je do njega dolazio.
Tko promatra i po čemu
Nikad samo ti. Dvoje ili troje koji su se unaprijed dogovorili po čemu gledaju, jer inače svatko primijeti ono što mu je i inače važno, pa se na kraju uspoređuju dojmovi umjesto istih stvari.
Promatraju dvoje ili troje, unaprijed dogovoreno po čemu, jer se inače svatko sjeti onoga što mu je ostalo u pamćenju. Ono što se gleda su četiri stvari: je li podijelio posao ili sve napravio sam, je li tražio informaciju koja mu je nedostajala ili nagađao, kako je reagirao kad je netko rekao da neće stići, i je li na kraju sam rekao što bi napravio drugačije.
Ta zadnja stavka razdvaja ljude bolje od svih ostalih zajedno.
Što se s rezultatom radi
Ne ide u ladicu i ne ide u kadrovsku evidenciju. Ide čovjeku, u razgovoru, s dvije stvari koje radi dobro i jednom na kojoj se radi kroz sljedećih pola godine.
Ako se pokazalo da nije spreman, to nije kraj priče nego njezin početak, jer sada barem znaš gdje je razmak i koliko vremena treba. Najgore što možeš napraviti jest odraditi provjeru pa čovjeku ne reći ništa; tada si potrošio i njegovo vrijeme i svoje povjerenje, a sljedeći put nitko neće htjeti sudjelovati.
Ovakav dan obično stoji manje od tri mjeseca krive odluke i vidi se odmah. Kako provjera izgleda i što se u njoj zadaje, pišem zasebno, a o tome kako se nasljednici prate kroz godine kod upravljanja talentima.
