Na tvoj zadnji natječaj javilo se četrdeset ljudi.
Zaposlio si jednoga, s petero si razgovarao, a ostalih trideset četvero nije dobilo ništa. Svaki od njih ima svoje mišljenje o tome kakav si poslodavac, a stekao ga je, a da kod tebe nije proveo ijedan dan.
Gdje ostavljaju ocjenu i tko je čita
Na portalima za poslodavce, u komentarima ispod tvojih objava, u zatvorenim skupinama po strukama i, najviše od svega, u razgovoru s ljudima koji rade isti posao. Zadnji od tih kanala je najutjecajniji i jedini u koji nemaš uvid.
Kandidat koji razmišlja javiti se na tvoj oglas prvo pita nekoga tko te poznaje, a tek onda gleda stranicu. To znači da se odluka o tome hoće li se javiti donosi prije nego što tvoj tekst uopće pročita, i da je jedini način da na to utječeš ono što si napravio prije šest mjeseci.
Koje se tri stvari najčešće spominju
Prva je tišina.
Ne to što nisu primljeni, nego to što nikad nisu dobili odgovor. Čovjek koji je poslao prijavu i čekao mjesec dana bez ijedne poruke prepričava upravo to, a ne odluku. Druga je vrijeme koje im je oduzeto bez razloga: tri kruga razgovora, zadatak koji je tražio dva sata rada, pa onda ništa. Kandidat koji je uložio i dobio šutnju to osjeća kao nepoštovanje, a najgore je što se odnosi upravo na one koji su bili najozbiljniji, dakle na one koje si i htio.
Treća je razlika između onoga što je u oglasu i onoga što su čuli na razgovoru. Kad se raspon plaće promijeni usred postupka ili se posao ispostavi drugačijim, to se pamti kao obmana, čak i kad je bila riječ o nesporazumu.
Sve troje se ponaša kao kamenac u cijevima. Ne primijetiš ništa dok voda teče, a onda jednog dana tuš jedva curi i nemaš pojma kada je to počelo, jer se taložilo godinama i nijedan dan nije bio onaj u kojem se pokvarilo.
Kako se odgovara na lošu ocjenu
Kratko, javno i bez rasprave o činjenicama. Ulazak u prepirku o tome je li kandidat u pravu čitaju svi ostali, i to gore od same ocjene.
Ono što radi jest priznati što je bilo loše, reći što se mijenja, i ponuditi razgovor izvan javnog prostora. Ono što ne radi jest objašnjavanje kako je zapravo bilo, jer čitatelju nije važno tko je u pravu nego kako se ponašaš kad te netko kritizira.
Lošu ocjenu na koju si odgovorio mirno mnogi čitaju kao dobar znak. Onu koju si ignorirao čitaju kao potvrdu.
Što se u postupku popravlja
Troje, i sve troje je pitanje organizacije, a ne novca. Odgovor na prijavu, obavijest kad odluka kasni i odbijenica koja stigne prije nego što kandidat sam zaključi.
Svaka prijava dobiva potvrdu da je stigla, s okvirnim rokom. Svatko tko je bio na razgovoru dobiva odgovor, i to od čovjeka, a ne iz sustava. Svatko tko je radio zadatak dobiva kratku povratnu informaciju o tome što je bilo dobro, jer je uložio vrijeme.
Za četrdeset prijava to je posao od dva sata. Usporedi to s time koliko te stoji sljedeći oglas na koji se javi troje ljudi. O tome kako se cijelo iskustvo kandidata posloži, pišem zasebno.
