Jedan voditelj ima problem s time kako razgovara s ljudima. Znaš to već pola godine, odgađaš razgovor, i onda ti padne na pamet rješenje koje izgleda elegantno: pošalješ cijeli tim na edukaciju o komunikaciji.
U dvorani svi znaju zbog koga sjede ondje.
Zašto to nikad ne prođe neprimijećeno
Zato što ljudi svaku odluku čitaju u kontekstu. Edukacija koja se pojavi bez najave, na temu koja se poklapa s onim o čemu se šuška po kuloarima, ima samo jedno objašnjenje i svi do njega dođu u istoj sekundi. Onaj zbog kojeg se sve radi to primijeti prvi, na najgori mogući način: nije mu rečeno u lice, nego kroz aranžman koji uključuje petnaest ljudi, pa umjesto da čuje što treba promijeniti, čuo je da si to rekao svima osim njemu.
Ostali dobiju svoju poruku: da se kod tebe teške stvari ne govore izravno. Sljedeći put kad ih pošalješ na edukaciju, pitat će se zbog koga je.
Koliko to stvarno stoji
Petnaest ljudi puta dva dana daje trideset radnih dana koji su izašli iz posla. Uz cijenu same edukacije. I sve to zbog jednog čovjeka, koji je jedini kojemu je trebalo, a upravo je on izašao iz dvorane s otporom umjesto s uvidom.
Kako se to rješava izravno
Prvo ide razgovor u četiri oka, i to konkretan. Ne „trebalo bi poraditi na komunikaciji”, nego dva primjera iz zadnjih mjesec dana i ono što je iz njih ispalo. Bez publike i bez uvoda o tome kako svi imamo prostora za napredak.
Onda se dogovori individualni rad, i to se ne skriva. Kaže se naglas da ide na nekoliko susreta zbog te teme.
Ono što se štiti nije činjenica da ide, nego sadržaj onoga o čemu se ondje razgovara. Ta razlika je važna, jer se skrivanjem dobiva upravo ono što se htjelo izbjeći: svi ionako doznaju, samo sada uz dodatak da se o tome ne smije govoriti. Nekoliko susreta s jednim čovjekom pritom obično stoji manje od dvodnevne edukacije za petnaest ljudi, a jedini je oblik koji ga doista mijenja, jer se radi na njegovim situacijama.
Kada skupna edukacija ipak ima smisla
Kad je tema zajednička i kad se od nje očekuje da svi rade jednako. Način vođenja godišnjih razgovora, postupanje s reklamacijom, dogovor o tome kako se predaje posao među odjelima.
Tada se ide s najavom koja jasno kaže zašto se radi i što se očekuje da se promijeni. A ako uz to jedan čovjek ima poseban problem, on svejedno dobiva svoj razgovor. To dvoje se ne zamjenjuje jedno drugim.
Ovo je vjerojatno najčešća greška koju viđam kod naručivanja edukacija. Zovu me da radim s timom, a nakon prvog razgovora se pokaže da tim funkcionira i da je riječ o jednom čovjeku kojemu nitko nije rekao ono što misli.
