Objavio si oglas tri puta u godinu dana. Svaki put je isti rezultat: dvadesetak prijava, od toga petero koji zadovoljavaju uvjete, i nijedan koji te je uvjerio.
Zaključak koji se sam nameće jest da takvih ljudi nema. Ima ih, samo ne gledaju oglase, jer oglase gleda onaj tko traži posao, a njima je dobro ondje gdje jesu.
Za koja se mjesta oglas ne isplati
Postoji jednostavno mjerilo. Ako u tvom području za taj posao postoji manje od pedesetak ljudi koji ga doista znaju raditi, oglas je gubljenje vremena, jer se od tih pedeset u bilo kojem trenutku aktivno traži posao njih dvoje ili troje, a ti trebaš baš jednoga i to onoga pravog.
To se odnosi na voditeljska mjesta u proizvodnji, na uže tehničke struke, na prodaju u branšama gdje se posao radi preko odnosa i na sve poslove za koje je potrebna kombinacija znanja koja se stječe godinama. Kod takvih mjesta ljudi koji su slobodni na tržištu obično su slobodni s razlogom, a oni koji su dobri sjede negdje i nemaju razloga išta mijenjati. Ako to zanemariš i objaviš oglas po treći put, jedino što si postigao jest da si branši javio da to mjesto kod tebe stoji prazno već godinu dana.
Kako izgleda izravna potraga
Kreće od popisa, ne od poziva. Prvo se napiše u kojim firmama takvi ljudi rade, pa tek onda tko su oni, jer se drugačije zove onaj do koga se prvo došlo.
Prvo se popiše gdje takvi ljudi rade, dakle koje su to firme u tvom području i u srodnim branšama, i tek onda tko su konkretno. Taj popis obično ima petnaest do trideset imena i nastaje kroz razgovore s ljudima iz struke, kroz dobavljače i kroz to tko se gdje spominje. Zatim slijedi kontakt, i to jedan po jedan, s pitanjem o njihovoj situaciji umjesto s ponudom.
Od dvadeset kontakata do pravog razgovora dolazi njih petero do šestero, a ozbiljno razmatra jedan ili dvoje. Cijeli postupak traje tri do šest mjeseci i ne može se ubrzati, jer se odluka o promjeni posla kod čovjeka kojem je dobro donosi mjesecima, obično nakon što se o tome razgovaralo doma. Zato se izravna potraga ne pokreće kad mjesto već stoji prazno.
Pokreće se kad se zna da će zatrebati.
Tko je vodi
Netko tko nije ti, iz dva razloga. Prvi je da se čovjek neće otvoriti pred budućim poslodavcem, a drugi da ti u tom razgovoru ionako ne možeš biti neutralan.
Prvi je da poziv od vlasnika obavezuje. Čovjek koji te odbije misli da je odbio nešto što će mu se pamtiti, pa radije ne ulazi u razgovor, i tako gubiš ljude prije nego što ste išta rekli. Drugi je što se u toj fazi mora moći razgovarati bez posljedica za obje strane, a to ide samo preko posrednika.
Pritom nije važno je li to agencija ili netko drugi, nego poznaje li branšu. Potraga koju vodi netko tko ne razumije posao svodi se na popis s LinkedIna, a to nije ono zbog čega se ide u izravnu potragu.
Koliko stoji
Usporedba nije s cijenom oglasa nego s cijenom onoga što se događa dok mjesto stoji prazno.
Tri neuspješna natječaja kroz godinu dana znače tri puta trošak objave, tri puta vrijeme koje su ti i voditelj potrošili na čitanje prijava i razgovore, i dvanaest mjeseci u kojima taj posao rade drugi uz svoj. Zbrojeno, to je gotovo uvijek više od cijene izravne potrage, samo je razliveno kroz godinu pa se ne vidi kao stavka.
Usto postoji i dio koji se nikad ne zbroji, a to su poslovi koje nisi uzeo jer nisi imao tko će ih raditi. O tome kako izgleda izravna potraga i kako se održava kontakt s ljudima koji sada ne mogu, pišem zasebno.
