Petak popodne, sedam godina staža, jedan otkaz i dvanaest ljudi koji u ponedjeljak dolaze na posao.
Prvi tjedan, dok nasljednika nema
Ovdje se ne bira nasljednik. Ovdje se kupuje vrijeme, i to se radi u tri poteza.
Prvi je da s čovjekom koji odlazi popišeš što točno radi, do razine „utorkom zove Petra iz nabave”. Većina toga nigdje ne piše i nestat će s njim, a taj popis je jedina stvar koja ti poslije skraćuje uhodavanje s tri mjeseca na jedan. Drugi je da njegov posao privremeno podijeliš na dvoje ili troje ljudi i da naglas kažeš da je privremeno, s okvirnim rokom, jer se bez toga privremeno pretvori u trajno, a ljudi koji su preuzeli počnu računati da su time i napredovali.
Treći je da odmah kažeš odjelu što se događa i što slijedi. Ne moraš imati odgovore; moraš imati termin kad ćeš ih imati.
Zašto se ne imenuje u ponedjeljak
Zato što je odluka donesena u panici skuplja od praznog mjesta. Ako u ponedjeljak nekoga imenuješ samo da rupa bude popunjena, taj čovjek ima dvostruki problem: ušao je u ulogu bez pripreme i svi znaju da je izabran jer je bio pri ruci. Ako se za tri mjeseca pokaže da ne ide, ne možeš ga vratiti natrag bez štete, pa ćeš zapravo izgubiti dvoje ljudi umjesto jednoga, a odjel će drugu promjenu voditelja u pola godine primiti puno teže od prve.
Prazno mjesto s privremenom podjelom posla može trajati dva mjeseca. Kriva odluka traje godinu dana.
Koliko traje priprema nasljednika
Šest do dvanaest mjeseci, i to ne u obliku tečaja nego u obliku komada odgovornosti koje čovjek preuzima jedan po jedan.
Prvo jedan projekt, pa jutarnji sastanak, pa razgovor s dobavljačem umjesto tebe, pa raspored za idući mjesec. Ti gledaš i ispravljaš dok se sve još da ispraviti, a kad dođe dan da preuzme, on već zna posao i ljudi su navikli da ih on pita.
Usput se rješava i nešto drugo. Čovjek koji vidi što slijedi ne gleda oglase, pa je ovo ujedno i jeftiniji način zadržavanja ljudi od svake povišice.
Kad se to zapravo radi
Sada, dok mjesto nije prazno. Kad voditelj ode, svaki potez je hitan i skup, a jedini trenutak u kojem se to može posložiti mirno je onaj u kojem još nitko nije najavio odlazak.
Pitanje koje postavljam u svakoj firmi glasi: tko bi kod tebe preuzeo ako sutra netko ode. Ako odgovora nema ni za jedno mjesto bez kojeg posao staje, onda petak popodne nije iznimka nego stvar vremena. Kako se spremnost provjerava prije nego što zatreba, pišem posebno.
