Dvodnevna edukacija je prošla dobro.
Ljudi su bili zadovoljni, ocjene su visoke, netko je čak rekao da mu je bilo korisno. Za mjesec dana sve radi kao i prije.
Zašto se znanje bez primjene izgubi
Zato što se ne pamti ono što se čulo nego ono što se radilo. Dan predavanja ostavi dojam koji traje do prvog tjedna, a jedna uvježbana situacija ostaje jer je čovjek kroz nju prošao sam.
Vještina naučena u dvorani postoji dok postoji i sjećanje na situaciju u kojoj se vježbala, a to sjećanje traje kratko. Ako čovjek u prva dva tjedna nema priliku primijeniti ono što je naučio, vraća se na način rada koji ima godinama, jer je taj brži i ne traži razmišljanje. To nije nemarnost nego štednja energije, i događa se svima.
Uloga voditelja prije treninga
Prije edukacije voditelj mora znati zašto njegovi ljudi idu i što se od njih očekuje kad se vrate. Ako to ne zna, prvo pitanje koje će dobiti bit će „moramo li ići”, a odgovor koji na to da odredit će s kakvim stavom ljudi ulaze u dvoranu.
Najbolje radi kad voditelj sam sudjeluje, jer se time ono naučeno preseli u svakodnevni jezik odjela.
Uloga voditelja poslije
Ovo je dio koji odlučuje hoće li se išta promijeniti, a najčešće se preskoči, jer je edukacija gotova i svi su odahnuli.
U prva dva tjedna voditelj svakome postavi tri pitanja: što si probao primijeniti, gdje je zapelo, i što ti treba da bi to išlo lakše. Usto osigura barem jednu priliku u kojoj se nova stvar mora primijeniti, konkretno, na projektu ili na sastanku koji ionako postoji.
Bez te dvije stvari edukacija ostaje ugodan izlet.
Što se dogovara kao ishod
Ne „bolja komunikacija” nego ponašanje koje se može vidjeti. Konkretno: da voditelj svakom čovjeku jednom tjedno kaže jednu stvar koja je bila dobra i jednu koja mora biti drugačija.
Umjesto „voditelji će bolje davati povratnu informaciju”, dogovara se da svaki voditelj do kraja mjeseca provede razgovor sa svakim članom tima po dogovorenoj strukturi. Umjesto „poboljšat ćemo suradnju među odjelima”, dogovara se da se predaja posla između dva odjela od sada radi na jedan određen način.
Provjera
Nakon mjesec dana kratko: je li se to dogodilo, koliko puta, gdje je zapelo. Petnaest minuta po čovjeku, i to ne kao provjera nego kao razgovor o tome što je bilo teško.
Nakon tri mjeseca ozbiljnije, i to ne pitanjem voditeljima nego ljudima: primjećuju li razliku. Ako je ne primjećuju, edukacija nije bila loša nego nedovršena, a razlika je važna, jer se nedovršeno može dovršiti. O tome kako se edukacija postavlja da bi imala i taj dio, pišem zasebno.
