Ovaj voditelj ti je najdraži.
Nikad ne prigovara, sve stigne, na svaki zahtjev odgovori potvrdno, a kad nešto zapne, riješi to sam i navečer. Za pola godine ide na bolovanje ili daje otkaz, a ti ne razumiješ što se dogodilo.
Kako izgleda voditelj koji ne odbija ništa
Radi dulje od svih, a ne žali se. Uzima zadatke koji nisu njegovi, jer je lakše napraviti nego objašnjavati zašto ne bi. Kad njegov čovjek nešto ne stigne, on to preuzme umjesto da traži da se to napravi. Prema tebi je uvijek raspoloživ, pa mu s vremenom počneš davati i ono što bi inače dao nekom drugom.
Izvana to izgleda kao pouzdanost. Iznutra je to čovjek koji je svaki put procijenio da je odbijanje skuplje od preuzimanja, i tako pola godine. Kao produžni kabel na koji se dodaje uređaj po uređaj: svaki pojedinačno prolazi, a onda jednog jutra sve stane odjednom.
Što to radi njegovu timu
Ovo je dio koji se najmanje primjećuje, a najviše košta, jer se ne događa u jednom trenutku nego kroz svaki razgovor u kojem se brojka spomene prije nego što se posao opiše.
Ljudi u njegovu timu nauče da se stvari na kraju riješe same, jer ih on riješi. Prestanu javljati da neće stići, jer nema potrebe. Prestanu preuzimati odgovornost, jer je netko drugi preuzima umjesto njih. Za godinu dana imaš voditelja koji radi za troje i tim koji radi manje nego prije, a nitko nije napravio ništa loše.
Zato njegov odlazak ne odnosi samo njega. Odnosi i tim koji je odviknut od samostalnosti.
Kako se uči odbiti zahtjev
Ne rečenicom „ne mogu”, jer je nitko takav neće izgovoriti. Rješenje je da se unaprijed dogovori što preuzima, a što ide nekom drugom, jer se tada odbijanje ne mora ni dogoditi.
Uči se kroz tri koraka: reći što trenutno radi, pitati što od toga ide u drugi plan, i tražiti odluku od onoga tko traži. „Mogu to preuzeti, ali onda izvještaj ide u petak umjesto u srijedu. Što ti je važnije?” To nije odbijanje nego prebacivanje odluke na onoga tko je i treba donijeti.
Uvježbava se na stvarnim situacijama iz njegova tjedna, naglas, jer razlika između znati i izgovoriti kod ove vještine je najveća.
Znakovi da je prekasno za edukaciju
Ako čovjek radi navečer i vikendom već mjesecima, ako je prestao spominjati privatne planove i ako mu se počnu javljati zaboravljanja i greške u stvarima u kojima ih prije nije bilo, tada nije riječ o vještini.
Tada se ne šalje na trening nego se rasterećuje, konkretno i odmah: koji projekt izlazi, tko ga preuzima, do kada. Uz to s nekim izvan linije, jer takav čovjek tebi neće reći koliko mu je teško.
Edukacija dolazi poslije, kad se stanje smiri, i tada doista radi. Kako izgleda podrška u toj fazi, pišem zasebno, a o uvježbavanju samih razgovora kod poslovnih treninga.
